Svijet je opasno mjesto. Nije to više ono mjesto u kojem smo mi, odrasli. Samo nekoliko realnih činjenica: Ukoliko živite u mjestu blizu većeg grada, vjerojatnost da unutar dva kvadratna kilometra sa vama živi neki pedofil ili seksualni prijestupnik je jako velika. Ako pak živite u samom gradu, recimo Zagreb, Split, Osijek, … vjerojatnost da nekoliko pedofila živi u tim gradovima je još veća.
Gotovo trećina žena odnosno četvrtina muškaraca će vjerojatno tokom svog života postati žrtva nekog kriminala ili prijestupa. 70% žrtava bude napadnuto ili će nad njim biti izvršene neke kriminalne radnje unutar 7 kilometara od svog doma.
Pljačka diljem svijeta događa se svakih 59 sekundi. Silovanje se događa svakih 6 minuta. Svakom stotom kućanstvu nude ili je bio ukraden automobil.
Više od 35.000 djece je oteto diljem svijeta svake godine.
Svaka dvanaesta žena bude tokom svog života barem jednom praćena od nekog prijestupnika. Prošle godine zabilježeno je preko milijun slučajeva.
80% sudskih zabrana pristupa se namjerno krši. Na osnovu ovakvih statistika svakako nam je jedna od većih obaveza brinuti se o sigurnosti naše djece. Od samih početaka dijete trebamo naučiti neke osnovne informacije koje ga mogu spasiti.
To su naravnoa puno ime i prezime, adresa stanovanja, telefonski broj, mobitel od oba roditelja. Potrebno je da znaju mnogo više informacija nego što smo ih mi trebali znati u našoj mladosti.
Većina roditelja nema crni pojas u karateu te mnogi nisu stručnjaci za obrambene metode. Svejedno naša obveza je pripremiti djecu na potencijalne opasnosti koje se kriju van njihovog doma.
Također jedna nova sfera opasnosti koja vreba jest i sami internet te razno razni bolesnici koji se kriju sa druge strane ekrana. Roditelj mora znati osnove kako se obraniti. Također mora znati objasniti djetetu neke osnove te obrane. Recimo ne pričanje sa strancima, prepoznavanje loše osobe odnosno osobe koja nam želi naudi.
Ukoliko naiđu na osobu koju ne poznaju, a koja traži njihovu pomoć, dijete mora znati da je u potencijalnoj opasnosti. Naravno, ukoliko je odrasla osoba unesrećena i stvarno treba pomoć dijete bi trebalo znati pronaći nekoga tko može pružati pomoć osobi.
Zna li vaše dijete kako napraviti scenu ukoliko je napadnuto? Zna li vikati, vrištati, udarati nogama, gristi na bolna mjesta? Jeste li sigurno da dijete zna da se vi nećete ljutiti na njega ukoliko počne vikati “Makni se od mene!” kad se osjeti ugroženo?
Je li vaše dijete svjesno da ostala djeca mogu biti agresivna? Zlostavljanje djece od strane druge djece najčešća je forma zlostavljanja. Djeca koja su bila zlostavljana od strane odraslih osoba vrlo često prelaze iz žrtve u zlostavljača.
Zna li vaše dijete slušati onaj unutarnji glas koji govori da nešto nije u redu da se makne što prije?
Ukoliko neki član obitelji ili obiteljski prijatelj dira dijete po određenim mjestima, zna li vaše dijete da mora jasno i glasno pričati o tome? Može li vaše dijete pričati o takvim stvarima sa vama?
Zna li vaše dijete da ćete radije imati neugodan nesporazum sa odraslom osobom nego da se ono osjeća neugodno u društvu te osobe? Roditelji će radije čut od djeteta rečenicu “Makni se od mene budalo!” nego “Dozvolio sam mu da me dira jer sam htio biti pristojan.”
Ukoliko se vaše dijete odvoji od vas, zna li ono da mora potrčati do prvog roditelja sa djetetom i tražiti ga pomoć? Ne dozvolite da vas vrijeme pregazi. Prije tridesetak godina šetnja gradom iz škole, odlazak u park na igru i samo vožnja biciklom po ulici nisu bili opasni za djecu. Ali danas jesu.
Pripremiti djecu na nešto što vjerojatno neće doživjeti smatrajte srećom i darom. Način na koji možete pripremiti dijete na potencijalne opasnosti van kuće vrlo je jednostavan. Najbolja linija obrane je edukacija i informiranje.
Aktivno razgovarajte sa svojom djecom na temu sigurnosti. Neka djeca nauče glasno izgovarati “NE”. Izgradite povjerenje između vas i djece, neka se osjećaju sigurno u vašoj blizini. Budite njegov odvjetnik, to znači imajte otvorene oči i slušajte dobro sve potencijalne opasnosti vašeg djeteta.
Slušajte svoj unutarnji glas kada se susrećete sa potencijalnom opasnošću. Mnogo puta je dokazano da ljudi koji su doživjeli neku opasnost ili nesreću sa svojim djetetom, uvijek spomenu neki unutarnji glas koji ih je upućivao. Da su ga barem slušali! Dakle, ne glumite gljivu, slušajte sami sebe.
Ovim tekstom ne šaljemo poruku da živimo u vrijeme terora i konstantne opasnosti te da je svaki stranac potencijalna opasnost za našu djecu. Ideja je da se roditelji pripreme i na one najgore situacije koje se mogu desiti njima odnosno njihovoj djeci, jer jednom kad se dogodi već je prekasno. Dakle, živite ležerno, budite mirni, ali ujedno budite i na oprezu.
Autor: S.Š. Foto: Wavebreakmedia ltd-7/Shutterstock
Odgovori