Djeca često imaju brige i strahove. Ti se strahovi često smanjuju kako dijete raste i postaje zrelije, razvije samopouzdanje i nauči bolje razumijeti svijet. Međutim, nekoj djeci strahovi i problemi počnu uzrokovati daljnje probleme u društvenim situacijama, razvojnim dosezima ili uspjehu u školi. Tada ono ne može normalno funkcionirati, obavljati svakodnevne obaveze i uživati u bezbrižnom djetinjstvu.
Ako je to slučaj kod vašeg djeteta, ono vjerojatno ima anksiozni poremećaj. Tjeskoba i uzrok problema nalazi se najčešće među poremećajima dječjeg mentalnog zdravlja. Međutim, uz pravilno liječenje i podršku, većina djece sa ovim poremećajem može prebroditi svoje strahove.
Znakovi anksioznog poremećaja vrlo su uočljivi i jednostavno ih je prepoznati. Verbalno izražavanje straha, tjeskobe, noćne more, panika, glavobolja, nesanica, ovisno i suviše privrženo ponašanje samo su neki od jasnih znakova anksioznosti.
Neki uobičajeni dječji strahovi sasvim su normalni. Počinju već jako rano, oko godinu dana djetetova rođenja i nastave se sve do pete, desete godine. Mnogi mališani boje se vještica, čudovišta, životinja ili mraka.
Starija djeca školske dobi, boje se ozljeda, bolesti i smrti. Često ih zabrinjavaju problemi u obitelji ili svađa s prijateljima u školi. Dijete koje boluje od anksioznosti često plače, viče, ima noćne more, mijenja raspoloženja i verbalno izražava svoje strahove.
Povlači se iz svakodnevnih aktivnosti, manje se druži sa vršnjacima i većinu vremena provodi u kući. To je jasan znak tjeskobe, koja kasnije može prerasti u ozbiljnu depresiju.
Kod djeteta se javlja veliki strah od odvajanja. Dijete tada stalno odbija odvojiti se od svojih roditelja, čak i kada je pitanje o odlasku u školu ili vrtić. Nekoj djeci lijekovi mogu uvelike pomoći kod rješavanja ovog nimalo bezopasnog poremećaja.
U rukama stručnih liječnika i psihologa liječenje ankisoznosti može biti učinkovito. Potrebna je vaše strpljenje, pažljivo promatranje djetetovog ponašanja i redovit odlazak na preglede. Ako mu liječnik prepiše određenu terapju, vi ste dužni voditi računa o njoj. Dijete je neozbiljno za razmišljanje o uzimanju lijekova, pa biste većinu posla trebali voditi isključivo vi.
Objasnite svom djetetu da se sa njim ne događa ništa čudno, da ste na njegovoj strani i da ga potpuno razumijete. Pokušajte uvijek biti smireni i opušteni u njegovoj blizini, kako bi i ono samo bilo mnogo smirenije.
Dijete itekako osjeća sve što se oko njega događa, osjeti svaku napetost pa je pokušajte što više smanjiti. Održavajte kontrolu i stabilnost u svom domu, maknite oštre predmete iz djetetove blizine i ne brinite.
Autor: D.Š. Foto: TRINACRIA PHOTO/Shutterstock