Djeca često imaju brige i strahove. Ti se strahovi često smanjuju kako dijete raste, postaje zrelije, razvije samopouzdanje i nauči bolje razumijeti svijet. Međutim, nekoj djeci strahovi počnu uzrokovati daljnje probleme, primjerice u društvenim situacijama, razvojnim dosezima ili uspjehu u školi. Situacije su to u kojima dijete ne može normalno funkcionirati, obavljati svakodnevne obaveze i uživati u bezbrižnom djetinjstvu.
Ukoliko je to slučaj kod vašeg djeteta, ono vjerojatno ima anksiozni poremećaj. Tjeskoba i uzrok problema nalazi se najčešće među poremećajima dječjeg mentalnog zdravlja. Međutim, uz pravilno liječenje i podršku, većina djece sa ovim poremećajem može prebroditi svoje strahove.
Znakovi anksioznog poremećaja vrlo su uočljivi i jednostavno ih je prepoznati. Verbalno izražavanje straha, tjeskobe, noćne more, panika, glavobolja, nesanica, ovisno i suviše privrženo ponašanje, samo su neki od jasnih znakova anksioznosti.
Neki uobičajeni dječji strahovi sasvim su normalni. Počinju jako rano, s oko godinu dana starosti djeteta i nastavljaju se sve do pete ili desete godine djetetovog života. Mnogi mališani boje se vještica, čudovišta, životinja ili mraka. Sve su to, za nas odrasle, iracionalni strahovi, no za dijete su oni stvarni i ne smiju se zanemarivati, a osobito se radi njih dijete ne smije ismijavati.
Starija djeca školske dobi, boje se ozljeda, bolesti i smrti. Često ih zabrinjavaju problemi u obitelji ili svađa s prijateljima u školi. Dijete koje boluje od anksioznosti često plače, viče, ima noćne more, mijenja raspoloženja i verbalno izražava svoje strahove. Povlači se iz svakodnevnih aktivnosti, manje se druži s vršnjacima i većinu vremena provodi u kući. To je jasan znak tjeskobe, koja kasnije može prerasti u ozbiljnu depresiju.Djeca školske dobi često su u ovisnosti od mišljenja vršnjaka te razvijaju strahove od neprihvaćanja ili odbijanja zajednice. Ovakva djeca često, u želji da budu prihvaćena od strane prijatelja, čine i govore neprimjerene stvari. Ne osuđujmo ih, već im pokušajmo pomoći!
Ukoliko se, kao roditelji, ne znamo ili ne možemo nositi s dječjim strahovima ili smo zabrinuti oko nekih ponašanja, stanja, koje oni uzrokuju, posavjetujmo se sa stručnom osobom. U rukama stručnih osoba, liječnika i psihologa, liječenje ankisoznosti često je učinkovito, no potrebno je vrijeme i strpljenje, rezultati se ovdje ne vide preko noći. Nužna je suradnja roditelja i struke, pažljivo promatranje djetetovog ponašanja i redovit odlazak na preglede.
Objasnite svom djetetu da se sa njim ne događa ništa čudno, da ste na njegovoj strani i da ga potpuno razumijete. Pokušajte uvijek biti smireni i opušteni u njegovoj blizini, kako bi i ono samo bilo mnogo smirenije.
Dijete itekako osjeća sve što se oko njega događa, osjeti svaku napetost pa je pokušajte što više smanjiti. Održavajte kontrolu i stabilnost u svom domu, pružite djetetu ljubav i prihvaćanje njega samog, upravo onakvog kakav je.
Autor: D.Š. Foto: TRINACRIA PHOTO/Shutterstock