U predškolskoj dobi djeca se često ponašaju rastreseno i imaju manjak koncentracije. No, ta bi faza trebala završiti u narednih godinu do dvije. Ukoliko dijete ovu fazu ne preraste, tada možemo govoriti o simptomima poremećaja pažnje (ADD), ili hiperaktivni poremećaj pomanjkanja pažnje (ADHD).
Ovaj se poremećaj manifestira na više načina, ali najčešći izazov s kojim se djeca susreću, jest usredotočenje pažnje na dulje vrijeme, na određenu aktivnost. Nakon polaska u školu, ovaj simptom počinje utjecati na djetetovu sposobnost učenja i društvenih odnosa, a upravo je to vrijeme kada roditelji, ali i učitelji, često uočavaju ovaj problem.
Poremećaji pomanjkanja pažnje se manifestiraju u postotku između 1,5 do 9% djece u cijelom svijetu. Dječake pogađa četiri puta više nego djevojčice. Često ovakvo ponašanje djece zabrinjava roditelje, jer smatraju da im djeca neće biti sposobna uspostaviti društveni kontakt ili neće dobro učiti.
Ovakva se ponašanja mogu riješiti uz redovite liječničke kontrole i terapije. Kod predškolske djece siptomi su: problemi u održavanju pažnje, nemogućnost slijeđenja uputa, ne slušanje drugih ljudi, nedovršavanje zadataka, prelazak s jedne stvari na drugu, nemir pri sjedenju, ometanje drugih, nemogućnost igranja u tišini i ostali.
Djeci mlađoj od pet godina je teško dijagnosticirati ovaj poremečaj. Ponašanje po gore navedenim siptomima je specifično za ovaj uzrast, a većina djece se prestane ovako ponašati nakon sedme godine.
Liječnici opisuju tri glavna tipa ADD-a:
1. Pretežito nepažljiv tip – djeca sa ovim tipom nisu jako hiperaktivna ni impulzivna, ali su rastreseni. Ponekad se mogu pokazati i simptomi hiperaktivnosti. Većinu djece ovog tipa poremećaja čine djevojčice.
2. Pretežno hiperaktivno-impulzivni tip – djeca su pažljiva, ali su hiperaktivna i impulzivna. Kada se smire mogu se bolje koncentrirati, ali ne onako kako mogu djeca bez poremećaja.
3. Kombinirani tip – najveći postotak djece pogađa upravo ovaj tip, a različite simptome doživljavaju u različitom intenzitetu.
Ukoliko smatrate da vam dijete boluje od ovakvog poremećaja, konzultirajte se s liječnikom. On će prvenstveno probati doći do izvora problema, a nakon toga vježbama i razgovorom pokušati pomoći djetetu. Dijagnoza se uspostavlja tek nakon veoma pažljivog i sveobuhvatnog ispitivanja.
Autor: M.T.