Moje Dijete

GRUPE ZA POTPORU DOJENJA

GRAD ZAGREB i ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

GPD Botinec - kontakt osoba vms. Ljubica Mendaš, DZ Novi Zagreb, ZS. Botinec, Zlatarova zlata 65 a, tel. 01/6545-904

GPD Dugave - kontakt osobe vms. Darinka Jurović i vms. Marica Sudar, DZ Novi Zagreb, ZS. Dugave, Kauzlarićev prilaz 7, tel. 01/6670-740

GPD Medveščak - kontakt osoba vms. Nataša Zaninović, DZ Medveščak, Gračani, tel 01/4645-020
 
GPD Jarun - kontakt osobe su vms. Katica Lovreković Majer i Željka Novak, DZ Trešnjevka, ZS Jarun, tel 01/3630-878 
 

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA

GPD Donja Stubica «Izvor života», GPD Stubičke Toplice, GPD Oroslavlje - kontakt osoba vms. Marija Mirt, DZ Donja Stubica, tel. 049/286-208

GPD Pregrada - kontakt osoba Dragica Golubić, DZ Pregrada, tel. 049/376-160

GPD Zabok - kontakt osoba vms. Zvjezdana Prekrat, DZ Zabok, tel. 049/ 222-404

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

GPD Bjelovar – kontakt osobe su vms. Ljerka Bertić, DZ Bjelovar, tel. 043/279-273 i mr.sc. Marija Čatipović, dr.med., pedijatrijska ordinacija, tel 043/231-600

 
MEĐIMURSKA ŽUPANIJA

GPD u Čakovcu (3), Nedelišću, Šenkovcu, Domašincu - kontakt osobe su vms. Vesna Vukšić i vms. Dragica Kolenić DZ Čakovec, 040/372-339

Dovoljno mlijeka za više djece – ili jedva za jedno?

Mnoge dojilje se brinu da nemaju dovoljno mlijeka ili da će mlijeko iznenada nestati. Međutim, ovo se skoro nikada ne događa i zato bi možda moglo pomoći malo znanja o tome kako tijelo funkcionira.

Dr. Jack Newman, kanadski pedijatar i stručnjak za dojenje nas podsjeća na jedan od mitova koji često možemo čuti, a taj je da dojene bebe trebaju dodatak vitamina D. To nije točno. Svi trebamo vitamin D. Bebe se rađaju s jetrima punim vitamina D, a izlasci van omogućavaju bebi da generira vitamin D i zimi. Nisu, međutim, potrebni svakodnevni i dugotrajni izlasci jer je vitamin D topiv u masti i pohranjuje se u tijelu. Tek ako je došlo do manjka vitamina D u trudnoći, bebi će možda biti potreban dodatak vitamina D.

Što je tandemsko dojenje?

Američka akademija pedijatara preporučuje isključivo dojenje tijekom prvih šest mjeseci bebina života. Dojenje se preporučuje i tijekom cijele prve godine, a i nakon toga, dok god to odgovara majci i djetetu. Dok traje period isključivog dojenja, mala je vjerojatnost da će doći do nove trudnoće. Međutim, kako sve više žena uočava prednosti produženog dojenja kao i prirodnog prestanka dojenja, povećava se broj onih koje zatrudne tijekom perioda dojenja.

Neka djeca nastavljaju s dojenjem kroz cijelu majčinu trudnoću pa i nakon rođenja nove bebe. Ovu pojavu dojenja dvoje ili više djece različite dobi nazivamo tandemskim dojenjem.

U našoj se kulturi ova praksa još uvijek smatra pomalo neobičnom, dok je u nekim drugim kulturama sasvim uobičajena.

Mnoge majke koje prakticiraju tandemsko dojenje vrlo brzo otkriju kako se razvija jedinstvena povezanost između djece. Tandemsko dojenje može smanjiti ljubomoru i suparništvo koje se nerijetko razvije među djecom nakon dolaska nove bebe.

Ponekad djeca, iako su prirodno prestala s dojenjem, nakon rođenja brata ili sestre izraze želju za ponovnim dojenjem. Neki od njih su vjerojatno već i zaboravili kako dojiti pa će brzo izgubiti interes. Onu djecu koja inzistiraju, najbolje je pustiti da doje onoliko dugo koliko žele i da na taj način utvrde svoj položaj i osjećaj sigurnosti u obitelji.

Na što paziti?

Kako dojiti dvoje djece? Tko doji prvi? Na kojoj strani? Koliko dugo? Sve su ovo pitanja na koja je nemoguće dati univerzalni odgovor. Svaka ga majka mora pronaći za sebe i svoju djecu i pri tome paziti samo na to da novorođenče dobije onoliko mlijeka koliko mu treba. Oko svega ostalog trebala bi biti fleksibilna.

Općenito je bolje izmjenjivati dojke, a ne ograničiti dijete na jednu dojku, te pri tome imati na umu sastav mlijeka (masno mlijeko dolazi na kraju). Važno je i pratiti mokre pelene i stolice kako biste bili sigurni da novorođenče dobro napreduje.

Pored uobičajenog, redovitog održavanja higijene, majka se ne bi trebala previše brinuti zbog tandemskog dojenja. Bradavice izlučuju enzim koji reducira količinu bakterija, a većina beba rodi se imuna na bakterije koje se nalaze u njihovom kućnom okruženju. Većina bakterija i virusa prenese se prije nego što se simptomi bolesti pojave, tako da su djeca dojena u tandemu izložena bolesti i prije nego što majka to primijeti. Jedino kada je potrebno ograničiti svako dijete na "svoju" dojku je slučaj pojave gljivica (soor, thrush), te u slučaju drugih ozbiljnih, a jako zaraznih bolesti.

Majka koja doji dvoje djece može se osjećati gladnija i žednija nego ona koja doji samo jedno dijete. Ovo je potrebno uvažiti. Također joj je potrebno više odmora pa je dobrodošla svaka pomoć u prvim tjednima nakon poroda.

Budući da starije dijete jede i čvrstu hranu, novorođenče bi trebalo imati prednost u dojenju kako bi se osiguralo da dobiva dovoljno kolostruma. Ovdje vam može pomoći tata koji će zabaviti starije dijete dok mama doji mlađe.

Ukoliko majka ima preobilnu proizvodnju mlijeka, može pustiti starije dijete da kratko doji, prije nego počne hraniti mlađu bebu, kako bi se izbjeglo zagrcavanje. U svakom slučaju, dojenje starijeg djeteta može pomoći u olakšavanju napetosti u grudima usred naglog nadolaska mlijeka. U kratkom vremenskom razdoblju uspostavit će se odgovarajuća ponuda mlijeka u odnosu na potražnju. Djeca se mogu dojiti istovremeno ili odvojeno, kako god više odgovara majci, odnosno djeci.

Tandemsko dojenje nije za svakoga. Ukoliko majka nema pozitivan stav o tandemskom dojenju, može bez osjećaja krivnje starije dijete odviknuti od dojenja. U ovom slučaju, trebalo bi djetetu osigurati dodatnu pažnju i puno bliskog kontakta, kako bi znalo da prestankom dojenja ne prestaje i majčina ljubav. Dojenje u tandemu može biti veliki užitak, a može biti i izvor stresa. Bez obzira na to što ste se pripremili, Vaši Vas osjećaji kada se dijete rodi mogu iznenaditi. Kakvi god bili, Vaši su osjećaji najvjerojatnije posve normalni (emocionalne "bure" očekivane su poslije poroda i ako dojenje nije uključeno). No, dobro ih je unaprijed imati u vidu i razgovarati o njima ako se pojave.

Majci je nenadoknadiv osjećaj znati da je dojila dijete dok ono nije preraslo potrebu za ovakvom vrstom kontakta. Produženo, odnosno tandemsko dojenje, može rezultirati povećanim samopouzdanjem i osjećajem sigurnosti kod djeteta jer je ono dobilo priliku odvajanja od majčinih grudi tek u onom trenutku kad je bilo spremno, a ne samo zato što je majka ponovo zatrudnjela i dobila novu bebu.

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr 

Pripremila: IlkaM

Prvi pokušaj......
Ne zaboravite da su dvoje djece dvije različite individue.
Počnite tako da dojite jedno po jedno. Na taj se način upoznajete s djetetom i lakše vam je vidjeti kako se svaki od njih ponaša na dojci. Ako vam je prvi put da dojite, znajte da je dojenje nešto što i majka i dijete zajedno uče. Ponekad je lako. Ponekad treba vremena i truda. Znači, dojite jedno po jedno da bi naučili kako se doji, kako osjetiti da je dijete ispravno uhvatilo dojku i kako se svako dijete ponaša kada traži i nađe dojku.

Pokušajte dojiti oboje odjednom kada počnete osjećati da je dojenje jednog po jednog profunkcioniralo. Dobro je ako to napravite već u rodilištu. U početku će vam možda trebati pomoć da bi oboje djece stavili na dojku i osoblje u rodilištu vam može pomoći i praktično i savjetom. Ne zaboravite da dojenje dvoje djece odjednom zahtjeva da ste u što uspravnijemu položaju kako bi oboje djece moglo pravilno uhvatiti dojku.

Kako udobno sjediti

Većina koristi jastuke da bi se udobno smjestilo. Što je najprikladnije ovisi o mnogim stvarima:
- koliko su djeca velika
- oblik vaših grudi
- da li ste nedavno rodili na carski rez
- gdje sjedite....
Jastuk za dojenje koji ima formu banane i napunjen je plastičnim ili spužvastim kuglicama paše mnogima.

Položaji pri dojenju

Najuobičajenije je da se djeca stave tako da su im glavice nasuprot vašim grudima, a nožice ispod pazuha (nogometna lopta). Neka su im usta pored vaše bradavice. Princip je «dijete k dojci» - ne dojka djetetu jer bi to moglo dovesti do neispravnoga primanja dojke sa svim posljedicama koje to može imati, a i djetetu tada lakše ispadne bradavica. «Bean bag» iza leđa (može se kombinirati s jastukom za dojenje ili više manjih jastuka) je isto dobra alternativa. «Bean bag» se formira po potrebi i daje dobru podršku leđima. Može se koristiti u krevetu, kauču ili ako sjedite na podu. Rebecca jastuk koji izgleda kao «bean bag» s rukama je također dobar. Ako želite dojiti tako da su djetetove nožice na vašem trbuhu ovaj jastuk daje dobru podršku leđima i rukama. Možete ga staviti i na koljena pa onda na njega staviti dijete (ako recimo sjedite u fotelji). Nekima paše najbolje korištenje više manjih jastuka koje stave ispod ruku ili nogu, po potrebi. Podložak za noge je isto dobar. Isprobavajte. Isprobajte sve sto imaju na raspolaganju u rodilištu.

Kako djeca rastu tako ćete vjerojatno mijenjati položaje dojenja. Naučit ćete se prilagoditi i mjestu dojenja. Po noći u krevetu, po danu u krevetu, kauču, na podu, kod prijatelja, vani… Možda će vam pasati da dojite ležeći. Možete dojiti napola ležeći uz pomoć jastuka (naročito Rebecca jastuka). Čak se i dvoje djece odjednom može dojiti ležeći, ali da li će vam to biti jednostavno ili komplicirano ovisi o tome kolika su djeca i kakav je oblik vaših dojki.

Dojenje blizanaca istovremeno

Ne mora se dojiti dvoje djece istovremeno, ali vam to štedi vrijeme koje je dragocjeno, naročito po noći. U kriznim situacijama, kada jednu bebu dojite a druga plače bit će vam sigurno jako drago da znadete dojiti oboje istovremeno, čak ako inače više volite dojiti jedno po jedno. Ako uspijete osjećat ćete se fantastično što ste u stanju zadovoljiti ih oboje istovremeno. Ako jedna beba sisa efektivnije (veća je, zdravija ili samo gladnija) onda je dobro početi podoj s tim djetetom jer će lakše postići let down. Tako se dijete koje siše manje efektivno ne mora puno mučiti da bi došlo do mlijeka. Dodatni plus za brata ili sestru! Ako vam se čini da dojenje u duetu funkcionira jedino po noći, kada su djeca umornija, onda je savršeno tada koristiti ovu metodu. Za većinu duet dojenje profunkcionira kada su djeca stara oko 2-3 mjeseca i kada je dojenje postalo navika. Neki prestanu dojiti u duetu jako brzo. Vi napravite onako kako vam se čini najbolje.

Jeftin i dobar jastuk za dojenje!

Uzmite debelu deku ili poplun i smotajte ga u dugu cijev. Svežite ga na četiri mjesta. Omotajte ga oko struka tako da su krajevi vama iza leđa i da ga držite na mjestu uz pomoć tijela. Istovremeno imate i dobru podršku za donji dio leđa. Dijete leži sigurno u krugu, a vama su ruke slobodne.

Slobodno dojenje?

Većina mama blizanaca ima veliku potrebu da isplanira svoje dane. Voditi računa o dvoje male djece uzima dosta vremena. Ako vam se čini da je jedna beba gladna, dojite onda oboje. Ili istovremeno ili jedno iza drugoga. Tako znate da imate par sati za nešto drugo. Mame blizanaca pokušavaju isplanirati jedan dio hranjenja, a drugi dio slobodno doje odnosno doje na zahtjev.

Noć

Ako se jedna beba probudi i želi jesti, nahranite i drugu. Zamislite kako će joj biti lijepo probuditi se uz vašu toplu dojku. Na ovaj način ćete dobiti ipak više sna u komadu. Pokušajte biti što tiši što možete. Ne pričajte s djecom. Neka vam gori samo neko slabo svjetlo. Mijenjajte pelene samo ako baš morate (jako su mokre ili pokakane).

Promijeniti dojku?

Dobro je da djeca zamijene dojku pri podoju. Svaka beba siše različito i žene imaju različit dotok u grudima. Ako promijenite dijete na dojci tako ćete ih najbolje stimulirati. Neki mijenjaju dijete i dojku svaki podoj (dijete A dobije dojku a, a dijete B dobije dojku b, sljedeći put dijete A dobije dojku b a dijete B dobije dojku a). Možete označiti strane tako da stavite maramicu ili sigurnosnu iglu u grudnjak (npr. tamo gdje ste zadnji put imali dijete A). Nekima je ovo stresno – tko je dobio koju stranu prošli put? Onda možete mijenjati dijete na dojci svaki drugi dan, recimo. Tako je lakše dojiti dijete prema njihovim osobnim potrebama. Npr. dijete A, koje je prošli put dojilo jako kratko i treba mu još mlijeka kratko nakon podoja. Tako će dijete A dobiti «svoju dojku» koju može podojiti do kraja i tako pojesti masno mlijeko koje dolazi na kraju. Naravno, uopće ni ne morate mijenjati strane, ako vam se tako čini najbolje. Neka djeca imaju svoju omiljenu dojku. Pustite da dijete sisa «svoju» dojku dok je samo ne ispusti.

Kako povećati produkciju mlijeka

Čini li vam se da su djeca nezadovoljna nakon podoja? Ili je možda samo jedno nezadovoljno? Dvoje djece, naravno, može imati sasvim različite potrebe. Jednome možda treba više nego drugome. Jedno možda siše efektivnije. Jedini način za povećanje produkcije mlijeka je češća stimulacija dojki. Ako jedno dijete izgleda zadovoljno i dobro napreduje na težini, ne morate ga češće dojiti. Dojite ono dijete kojemu više treba i to intenzivno. Naravno, dojke se dodatno stimuliraju ako se oboje djece doji intenzivno, ali ako vam se više sviđa intenzivno dojiti samo jedno onda napravite tako. (U slučaju da oboje ne trebaju hranu, naravno). Ako djeca spavaju nekoliko sati po noći, nemojte ih buditi već spavajte i vi.

Intenzivno dojenje 3-4 dana većina ne smatra posebnim problemom. Ako je potrebno intenzivno dojiti i po noći, pokušajte organizirati što više pomoći u tom periodu. Tata može raditi sve ostalo, vi «samo» dojite. Možda će vam goditi da su djeca s vama u krevetu ili pored kreveta tako da se ne morate ustajati. Po nekim studijama je otpuštanje prolaktina jače pri noćnim nego pri dnevnim podojima. To znači da je za produkciju mlijeka noćni podoj najbolja stimulacija. Pokušajte zato dojiti po noći, naročito ako morate povećati proizvodnju mlijeka. Umor i stres mogu biti jako negativni za proizvodnju. Odmorite se i smanjite očekivanja!

Blizina

Ako hranite dijete na bocu: ne zaboravite da svejedno djetetu možete pružiti blizinu i dodir kakav daje dojenje. Držite dijete kao pri podoju (jedno ili u duetu) i hranite bočicom.

Ako ne dojite oba djeteta

Dojenje je vrijedno pokušaja. Niti jedno adaptirano mlijeko se ne može mjeriti s majčinim. Malo majčinoga mlijeka je bolje nego nimalo. Dojiti kratko na početku je bolje nego uopće ne dojiti. Ako vam se čini da isključivo dojenje oba djeteta ne funkcionira, možete onda djelomično dojiti. Dojiti jedno dijete, a drugome davati adaptirano mlijeko, naizmjence pri svakome hranjenju ili svaki drugi dan, jedno je od rješenja. Kada dojite samo jedno dijete možete dati obje dojke pri svakome podoju. Pustite dijete da pojede jednu dojku, da bi dobilo masno mlijeko, a onda ponudite drugu dojku. Možete i dojiti oboje u jutro i na večer a u toku dana davati nadohranu.

- Načina je mnogo – radite ono sto najviše odgovara VAMA!!


Većina ne uspijeva dojiti pa nakon podoja davati nadohranu pri svakome hranjenju i u dužemu vremenskome periodu. Ali uvijek se nađe netko kome je ovo najbolje rješenje. Ponekad se čini da mlijeka manjka samo na večer ili po noći. Najprije pokušajte povećati produkciju intenzivnim dojenjem nekoliko dana. Ako mislite da trebate davati adaptirano mlijeko jedno kratko vrijeme onda je dobro to raditi na žličicu ili čašu. Sisati dudu znači koristiti skroz drugačiju tehniku nego pri podoju. Može doći do «nipple confusion» i dijete može prestati dojiti. Ako je dojenje dobro profunkcioniralo, ovo najčešće nije problem. Mnogo žena uspije povećati produkciju i prestanu davati nadohranu nakon nekog vremena.

Prednosti dojenja blizanaca

Dojiti je jeftino, praktično, imunološki i nutricionistički savršeno i naravno, skroz provedivo. Mlijeko je uvijek dostupno, savršena je hrana, ispravne je temperature, ambalaža je higijenska i lijepa. Često podoj dvoje djece zahtjeva jednako vremena kao i pripremanje adaptiranoga mlijeka i pranje bočica. Za prerano rođenu djecu je naročito važno da se doje jer su nerazvijena i najbolje podnose majčino mlijeko. Prirodni koža-koža kontakt daje važni stimulans i sigurnost. Može vam se činiti da je vrijeme za koža-koža kontakt dok njegujete dvoje male djece ograničeno. Dojenje olakšava proces vezivanja (bonding) koji može biti teži za mamu blizanaca koja se treba zaljubiti u dvije osobe istovremeno.

Dojenje je dobro i za mamu

Krvarenja nakon poroda su jača kod mama koje su rodile blizance (zbog veće površine koju posteljica ili posteljice zauzimaju u zidu maternice) i maternica je tanja. Oxytocin koji se oslobađa pri podoju utječe na efektivnije i brže smanjivanje maternice. Prije vam se vrati stara figura bez da idete na dijetu. Vodite računa o sebi jer je to najbolji način da budete dobra mama svojoj djeci i održite produkciju mlijeka na pravome nivou. Pokušajte se odmoriti u toku dana. Važno je unositi i dovoljno tekućine. Pijte pri svakome podoju (prije podoja, u tijeku podoja i poslije podoja). Jedite kvalitetno. Lako je zaboraviti da i sami morate jesti. Neka vam voće, piće, keks budu blizu mjesta gdje najčešće sjedite i dojite. Jedite dok dojite. Imati dvoje male djece za mnoge znači i veći stres. Smanjite očekivanja, prihvatite da sve nije savršeno u početku, prihvatite pomoć.

Primjeri pomoći:

• Kupovina
• Kuhanje
• Pranje suđa
• Pospremanje
• Pranje odjeće
• Da netko izađe s djecom u šetnju tako da vi stignete jesti ili malo odspavati ili se samo opustiti
• Mijenjanje pelena, podrigivanje, tješenje, vaganje, nošenje djeteta. Ako vi to želite!
  
  »Canada multiple birth association» kaže: "Pomoć smanjuje stres, ali samo dok mama smatra da to ne ugrožava njezinu ulogu majke i dok ona sam odlučuje kakvu pomoć želi i koliko dugo i dok pomoćnik ne poveća psihički rad ".

Dijete koje ne može ili nema snage sisati

Ako dijete nema snage sisati (iz nekog razloga, npr. prerano rođeno ili bolesno) onda se morate izdajati da bi mu mogli dati svoje mlijeko. U početku je cesto lakše izdajati se rukama. Izdajanje rukama daje dojkama stimulans sličan sisanju djeteta. Nekim se ženama ovo čini jednostavnije od pumpanja i postoje studije po kojima ručno izdajanje rezultira višim nivoom prolaktina. Nekima više paše koristiti pumpice.

Pumpajte/izdajajte najmanje jednako često kao i što bi dijete sisalo (svaka dva-tri sata). Mnogim ženama let down funkcionira bolje ako vide djecu dok se izdajaju. Postoje različiti tipovi pumpica za kupiti. Jednostavne su za ponijeti sa sobom tako da se možete izdajati gdje god se zateknete. Uvijek izdajajte iz obje dojke ako ne dojite.

Izdajati obje dojke istovremeno!

S električnom pumpicom ili ručnom s Y cijevi možete izdajati iz obje dojke istovremeno. To vam štedi na vremenu i tako lučite vise prolaktina, hormona koji kontrolira proizvodnju mlijeka. Možete i ručno izdajati obje dojke. Tada morate imati dosta široke posude za skupljanje mlijeka ispred sebe, tako da mlazovi mlijeka završe u posudi, ne okolo nje. Možete koristiti i dvije ručne pumpice istovremeno. Električne pumpice s kojima možete izdajati obje dojke istovremeno proizvodi npr. Medela.

Sretno vam s djecom!

Djeca su osobe za sebe! Različita djeca imaju različite potrebe. Pravedno ne znači uvijek jednako!!

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Izvor: Amningshjälpen

Vjerojatno ste čuli većinu sljedećih izjava o dojenju u trudnoći i tandemskom dojenju. Odlučila sam provjeriti vjerodostojnost i bila iznenađena onim što sam saznala!

Provjerite svoje znanje: koje izjave su mit, koje istina, a koje samo nepoznanica?

Važnost dojenja je neupitna. Poznate su njegove dobrobiti za bebu. Velikoj većini ljudi lako je prihvatiti činjenicu da dijete doji do nekih 6 mjeseci, eventualno godinu dana. Nakon navršene godine dana djeteta, međutim, često ćete čuti izjave okoline, pa čak i pedijatara, da produženo dojiti nije dobro jer se tako stvara pretjerana povezanost između majke i djeteta te da u mlijeku, ionako, nema više ničega korisnog. Djeca se trebaju naučiti osamostaliti – česta je izreka. Zaista?!

Roditelji čije bebe ili mala djeca moraju biti podvrgnuta operaciji, ili nekim drugim medicinskim pretragama, suočavaju se sa mnogo pitanja i izazova. Jedan od njih je i  predoperativni post koji ograničava unošenje svih tvari koje se moraju uzeti na usta, uključujući i ljudsko mlijeko, određeno vrijeme prije operativnog zahvata.

Ovaj vremenski interval otežava ionako stresnu situaciju za obitelji dojenčadi koje ju nastoje što je moguće više normalizirati i utješiti svoje dijete.

 

U periodu predoperativnog posta, roditelji mogu pomoći djetetu utjehom ili odvraćanjem pažnje u trenucima kada ne smije dojiti. U kontaktu sa medicinskim osobljem koje vodi brigu i liječi njeno dijete, za majku je važno da zagovara interese svog djeteta, kao i da razvije pozitivan odnos sa svakom pojedinom osobom u medicinskom timu.

Zašto je važno ne uzimati ništa na usta određeno vrijeme prije operacije? Predoperativna praksa posta je pokušaj da se smanji obujam želučanog taloga (tekućina koja je ostala u želucu), a vjeruje se da taj maleni obujam smanjuje mogućnost plućne aspiracije (kada sadržaj želuca dospije u pluća). S obzirom da plućna  aspiracija želučanog sadržaja može dovesti do potencijalnih komplikacija opće anestezije koje mogu biti opasne za život,  zabrinutost medicinskog osoblja čini se razumnom.

Klinička istraživanja uglavnom podržavaju dva ili tri sata posta prije anestezije za isključivo dojenu djecu.

Prema zaključcima nekih studija (Cavell 1981; Husband 1969; Litman 1994), do pražnjenja želuca u kojem se nalazi ljudsko mlijeko dolazi dva puta brže nego što je to slučaj sa adaptiranim, ali ipak ne toliko brzo kao u slučaju uzimanja čiste tekućine. James (1984) je pronašao da vrlo malen obujam aspirata sa vrlo niskom pH vrijednosti (na primjer, visoka kiselost), predstavlja daleko lošiju situaciju od većeg obujma aspirata sa višom pH vrijednosti (niža kiselost). Čini se da je oštećenje pluća zbog aspiracije fiziološke otopine manje nego u slučaju aspiracije ljudskog ili adaptiranog mlijeka (prema studiji O'Hare, 1996). Sve su to činjenice koje imaju utjecaja na predoperativne smjernice i prakse posta.

Uprkos rizicima koji su vezani za moguću plućnu aspiraciju, slijedeće su dobrobiti što kraćeg vremena posta, koliko je to moguće sa stanovišta sigurnosti. Pored očiglednih psiholoških prednosti za dojenu djecu kojima je smanjeno vrijeme predoperativnog posta, "liberalizacija predoperativnog uzimanja tekućine može smanjiti iritiranost kod pacijenta, povećati zadovoljstvo roditelja, smanjiti slučajeve ozbiljne hipotenzije za vrijeme primjene anestezije zbog hipovolemije, te smanjiti hipoglikemiju" (Ferrari 1999).

"Breastfeeding Answer Book" (1997 revidirano izdanje), navodi:  „Iako neki liječnici zahtijevaju da se pacijentu ne daje ništa oralno (NPO) 8 sati prije operacije, ove smjernice su u procesu izmjene. Nedavne studije su pokazale da je razumnije vrijeme posta prije operacije šest sati za djecu na adaptiranom mlijeku (Spear 1992), tri sata za ljudsko mlijeko i dva sata za čistu tekućinu (Litman 1994; Schreiner 1994). Majka bi o NPO-u trebala porazgovarati sa kirurgom i anesteziologom prije operacije - većina njih je voljna udovoljiti potrebama dojene bebe.

Nažalost, nedostatak podataka o postotku pražnjenja ljudskog mlijeka iz želuca dojenčeta, zajedno sa strahom od plućne aspiracije želučanog sadržaja, često vodi ka konzervativnijim smjernicama što se tiče davanja mlijeka prije operativnog zahvata. Do toga dolazi uprkos činjenici da se postoperativna aspiracija (aspiracija odmah prije, za vrijeme, ili odmah nakon kirurškog zahvata) javlja rijetko u djece. Nedavno istraživanje (Ferrari 1999) pedijatrijskih predoperativnih praksi posta u različitim bolnicama širom zemlje, utvrdilo je da je unos ljudskog mlijeka ograničen na 4 sata prije primjene anestezije, za sve dobne grupe (za djecu manje od 6 mjeseci i za djecu stariju od 6 mjeseci) u većini, ali ne i u svim, bolnicama.

Kategorizacija ljudskog mlijeka razlikuje se od bolnice do bolnice (Ferrari istraživanje, 1999). Tako, neki ljudsko mlijeko smatraju čistom tekućinom, čvrstom hranom, adaptiranim mlijekom ili nečim između: 23% smatra ga čistom tekućinom, 36% mišljenja je da je ljudsko mlijeko nešto između čiste tekućine i adaptiranog mlijeka, 7% misli da je ono isto kao i adaptirano mlijeko, te 34% ga smatra krutom hranom. Dužina vremena, u toku kojeg bi se ljudsko mlijeko zadržalo u želucu, ovisila je o odabranoj kategoriji.

Smjernice Američkog društva anesteziologa (ADA) iz 1999. tretiraju ljudsko mlijeko kao nešto između čiste tekućine (sa minimumom vremena posta od 2 sata) i neljudskog mlijeka (sa minimumom vremena posta od 6 sati). ADA preporuča da za ljudsko mlijeko minimum vremena potrebnog za post budu 4 sata.

Neke ugledne bolnice dopuštaju kraći period posta, od onoga što preporučuju smjernice. Neki članci (Litman i Schreiner 1994.) također podržavaju i predlažu trosatno vrijeme posta u slučaju konzumiranja ljudskog mlijeka. Pored toga, testiranja, davanje lijekova i medicinske pretrage trebale bi biti tako raspoređene da uzimaju u obzir bebinu potrebu za hranom, primjerice tako što će se pretrage i operacije zakazivati rano u jutro. Prema članku "Hospitalizirano dojenče" (Popper 1998), predoperativne NPO smjernice za dojenčad bi trebale uvažavati činjenicu da je ljudsko mlijeko lako probavljivo (želudac isključivo dojene bebe se može gotovo isprazniti za 2 do 4 sata) i da se bebi može dozvoliti da siše, radi utjehe, dojku iz koje je prethodno izdojeno mlijeko pomoću pumpice.

U Hrvatskoj je praksa da dojena djeca zadnji obrok mogu imati 4 sata prije operacije, a 2 sata prije zahvata mogu dobiti samo gutljaj vode (eventualno za lijekove).

Pozdravljamo roditelje koje ljubav i briga za svoju dojenčad i malu djecu potiče da preispituju preporuke i donose informirane odluke glede zdravstvene brige. Upravo zbog njihove ustrajnosti, sadašnja praksa i smjernice za post se kontinuirano razmatraju i nadopunjuju ažurnim dokazima.

 
Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

 Prevele: JasminaF i IvaŠ

Prilagodila: EminaA

Izvor: LLLI

Majčino mlijeko najbolja je hrana za svako dijete, a posebno je korisno za djecu rođenu s Downovim sindromom. Djeca rođena s ovim poremećajem imaju 47 kromosoma umjesto 46, koliko ih ima stanica normalnog čovjeka. Nažalost, razlog nastanka ovog poremećaja još nije poznat, ali ohrabrujući je pozitivan pomak u pružanju skrbi i edukaciji djece rođene s Downovim sindromom.

Ova djeca vrlo često imaju zdravstvenih poteškoća zbog slabije razvijenog imunološkog sustava, a često imaju potrebu i za kirurškim zahvatima i tretmanima.

Što pruža majčino mlijeko i kako uspostaviti dojenje

• Zbog suženog nosnog kanala te povećanog izlučivanja nosnog sekreta, djeca rođena s Downovim sindromom sklona su infekcijama dišnih putova. Majčino mlijeko pruža posebnu zaštitu od infekcija, a savršena probavljivost umanjit će probavne probleme.
• Majčino mlijeko sadrži važnu masnu kiselinu poznatu pod nazivom DHA (Docosahexaenoic Acid ili dokosaheksaeniočna kiselina). Istraživanja su pokazala da ta masna kiselina potiče rast i razvoj mozga.
• Dojenje potiče koordinaciju mišića usta i jezika što je vrlo važno kod razvoja govora.
• Dojenjem se stvara posebna bliskost između majke i djeteta. Majka na ovaj način bolje upoznaje svoje dijete i uči živjeti sa svakodnevnim izazovima njegovog odrastanja. Na taj način, majka može pomoći djetetu da iskoristi sav svoj potencijal. Kontakt kože na kožu pruža dodatni stimulans u razvoju.
• Djeca rođena s ovim poremećajem imaju slabiji tonus mišića i slabije sišu, zbog čega je otežana uspostava dojenja. Zato dijete može imati i poteškoća prilikom prihvaćanja bradavice pa majka treba pridržavati bradu i čeljust djeteta dok ono doji.
• Djeca s Downovim sindromom pospanija su i mirnija, zato su im potrebni češći podoji. Prije podoja dijete treba potpuno razbuditi i s malo više dodirivanja, maženja i igranja, zaokupiti mu pažnju.
• Posebnu pažnju treba obratiti na postavljanje djeteta na prsa. Dijete treba biti uzdignuto pored dojke, a uho, rame i bedro u ravnini. Ako je potrebno, treba koristiti i dodatne jastuke za podupiranje djeteta.
• Kod djece s Downovim sindromom često se javljaju poteškoće prilikom gutanja. U takvom bi slučaju dijete trebalo postaviti tako da vrat i grlo djeteta budu malo iznad bradavice.

Dojenje djeteta rođenog s Downovim sindromom važan je korak u njegovom razvoju, a pravi je izazov i za majku i za dijete. Podrška okoline i informiranost od velikog su značaja za uspjeh dojenja. Dojenje djece rođene s Downovim sindromom nije nemoguće ostvariti i održati, a majčino mlijeko njihovo je pravo i njihova potreba.

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Pripremila: Sabina Z. Š.
Objavljeno: 14. rujna 2004.
Izvor: www.lalecheleague.org/FAQ/down.html

Prijevremeno rođena beba je ona koja je rođena najmanje tri tjedna prije termina. To se odnosi i na sasvim malene krhke bebe rođene mjesecima ranije i na zdrave jake bebe rođene tek nekoliko tjedana ranije. Ovisno o tome, svaka od beba će imati različite probleme kojima treba različito pristupati.

Ako je vaša beba rođena prijevremeno, vjerojatno se u vama odvija oluja osjećaja. Zaštitnički osjećaji vas preplavljuju kad vidite sićušno bebino tijelo. No isto tako možete proći kroz period tugovanja što se trudnoća nije završila normalno i beba nije zdrava i rođena na vrijeme. Kad vas suoče s bebinim problemima, početni osjećaji čak mogu biti strah, ljutnja ili krivnja. Užurbano i zaposleno medicinsko osoblje može uzrokovati da se osjećate kao da vam tamo nije mjesto i da preispitujete svoju ulogu kao vitalnog partnera u njezi vašeg djeteta.

Vi jeste potrebni. Koliko god vam bolnički protokol dopušta, ovisno o bebinom stanju, pokušajte dodirivati vašu bebu i pričati joj. Fizička blizina može smanjiti emocionalni stres i za majku i za bebu. Vi imate i jedinstven dar za vašu bebu: vaše mlijeko. Mlijeko iz vaših grudi je nešto što samo vi možete dati bebi. Ono sadrži niz vrijednih hranjivih i imunoloških sastojaka koji igraju važnu ulogu za zdravlje vaše bebe i za njezin razvoj.

Prednosti majčinog mlijeka za prijevremeno rođenu bebu

• Mlijeko majke prerano rođene bebe ima više bjelančevina i drugih nutrijenata nego mlijeko majke na vrijeme rođene bebe.
• Majčino mlijeko sadrži lipazu, enzim koji pomaže bebi da efikasnije probavi masnoće koje su važan izvor energije za rast prerano rođene bebe.
• Majčino mlijeko je lakše probavljivo i beba ga bolje tolerira, jer se vrsta bjelančevina iz majčinog mlijeka temeljitije rastavlja i bolje apsorbira nego ona vrsta bjelančevina koja se nalazi u adaptiranom mlijeku.
• Vaša prijevremeno rođena beba će teže obolijevati od infekcija koje su nešto ćešće kod beba hranjenih adaptiranim mlijekom, jer je zaštićena imunološkim faktorima iz vašeg mlijeka dok se njezin obrambeni sustav još nije razvio.
• Majčino mlijeko utječe na bolji razvoj vida kod prerano rođenih beba, što se pripisuje određenim vrstama masnih kiselina koje postoje jedino u majčinom mlijeku.
• Dojenje prijevremeno rođenih beba je povezano s nižim krvnim tlakom kasnije u životu.
• Dojenje može pridonijeti većoj inteligenciji i poboljšanom motoričkom razvoju kasnije u životu. Neke omega-3 masne kiseline, kolesterol i drugi sastojci u majčinom mlijeku, koji se ne mogu naći nigdje drugdje, važni su u razvoju moždanog tkiva.
• Majčino mlijeko sadrži niz hormona i enzima, uključujući razne faktore rasta, koji su važni u sazrijevanju probavnog, živčanog i ostalih sustava.

Razlike u dojenju prijevremeno rođene bebe i na vrijeme rođene bebe

Prijevremeno rođene bebe još nemaju razvijenu kontrolu odgovaranja na vlastite potrebe za hranom, sve dok ne dostignu termin u kojem su se i trebale roditi.

Kako je za te bebe veća opasnost od dehidracije i pothranjivanja, obično se nalaze u bolnici i pažljivo se nadgleda unos hrane, težina i njihov rast. Spavanje je vrlo važno za produkciju hormona rasta, tako da se te bebe ne smije puno buditi. Općenito, važno je da im se priušti što manje stresa.

Način na koji ih treba hraniti jako se razlikuje od slučaja do slučaja.

1. Jako sitnim bebama koje su toliko nerazvijene da ne mogu same probavljati hranu, hranjivi sastojci i tekućina se daju intravenozno. One nešto razvijenije, ali koje također ne mogu same gutati, hrane se sondom koja male količine mlijeka prenosi u trbuščić.

Ono što majka može učiniti za vrijeme dok se njezina beba ovako hrani i boravi u inkubatoru, je izdajanje.

Izdajanje bi trebalo biti onoliko često koliko bi beba inače jela, dakle svaka 2-3 sata ili 8-12 puta dnevno. Važna su i noćna izdajanja. Najbolje je izdajati se električnom izdajalicom, i to obje dojke istovremeno, jer to potiče bolje lučenje hormona prolaktina koji potiče daljnju proizvodnju mlijeka. No mnoge žene se sasvim efikasno izdajaju i mehaničkim izdajalicama i ručno. Prije samog izdajanja važno je opustiti se, a najbolje bi bilo, ako možete, za vrijeme izdajanja biti u blizini vaše bebe. Bebin glas i pogled na bebu, dodir s bebom, sve to dodatno potiče lučenje hormona za proizvodnju i otpuštanje mlijeka.

Potrebna količina dnevno izdojenog mlijeka je minimalna oko 300 ml, a idealna iznad 700 ml.

Dok se beba hrani kroz sondu, najbolji izbor za nju je majčino mlijeko, i to svježe, jer se obradom unište žive stanice i anti-infekcijski faktori, a drugo najbolje iza toga je mlijeko koje su donirale druge majke. Za neke bebe je potrebno u mlijeko dodati još neke sastojke, ovisno o tome što liječnici zaključe da je bebi potrebno za bolji razvoj; kalcij, fosfor, dodatne bjelančevine, vitamini itd.

2. Bebe koje su dostigle stupanj rasta da mogu same gutati, ali još uvijek nemaju dobro razvijen refleks sisanja ili su preslabe za dojenje (bilo da su tek rođene ili su nakon nekog vremena u inkubatoru dostigle taj stupanj razvoja), trebale bi uzimati majčino mlijeko nekim drugim putem. U našim bolnicama je uobičajeno da im se mlijeko daje bočicom, no tako zadovoljavaju svoju potrebu za sisanjem i imaju manje motiva vući mlijeko iz dojke. Najbolji način hranjenja mlijekom kad beba još ne može sisati na dojci je hranjenje iz šalice (prakticira se u mnogim rodilištima u svijetu, pogotovo za hranjenje prijevremeno rođenih beba).

Iako je hranjenje bočicom brže i mlijeko lakše curi u bebina usta, dojenje je manje stresno za prijevremeno rođenu bebu nego hranjenje bočicom. Kontakt koža-koža je bebama prirodan, ugodan i poticajan, tako da koliko god možete i bolnički protokol vam to dopušta, pokušavajte bebu stavljati na prsa. Ne očekujte uspjeh odmah, možda će trebati mnogo vremena i pokušaja prije nego vaša sitna i slaba beba uspije povući mlijeko iz prsa, ali takav način kontakta s bebom je vrlo vrijedan i za vas i za bebu.

Nakon što beba izađe iz inkubatora, najbolje mjesto prebivanja je tik uz vas. Naziv za nošenje sitne bebe kojoj je važan stalan kontakt s majkom te se ona samo u peleni zamota i poveže uz majčina prsa je kangaroo-care, ili u doslovnom prijevodu klokan-njega. Klokan-njega se pokazala najbolja za razvoj prijevremeno rođenih beba nakon inkubatora. Tu beba može pokušati dojiti kad god hoće, majka joj svojom toplinom pomaže u reguliranju tjelesne temperature, zvukovi majčinog srca su slični onima u maternici, a kontakt koža-koža uzrokuje emocionalni i mentalni razvoj bebe.

3. Prijevremeno rođene bebe koje već mogu učinkovito sisati, još uvijek se razlikuju od na vrijeme rođenih beba. I kod njih je važan što češći kontakt s majkom.

Te bebe jedu malo, tako da je majčina zaliha mlijeka obično dosta veća od bebinih potreba. Problem je u tome što se bebe ne bude često za hranjenje, znaju zaspati na dojci vrlo brzo, ili čak ispustiti dojku prije nego majci krene teći mlijeko. Takva ponašanja su normalna za prijevremeno rođene bebe, ali se postupno zamijenjuju normalnim ponašanjima kako se dob djeteta približava terminu u kojem je trebala biti rođena. Način na koji je potrebno rješavati ovakve probleme je slijedeći:

• majka bi trebala održavati količinu mlijeka dodatnim izdajanjem
• prije samog dojenja majka treba potaknuti let-down, tj. otpuštanje mlijeka, tako da već na početku podoja beba ima stalan tok mlijeka (prije podoja se opustiti i malo izdojiti)
• bebu treba držati u položaju da majka može dobro kontrolirati položaj bebine glave i usta

Položaj u kojem najlakše možete dojiti prijevremeno rođeno bebu

Mnoge majke prijevremeno rođenih beba su otkrile da im je najzgodniji unakrsni hvat kolijevke (položaji) u kojem je najbolji pregled i mogućnosti kontrole bebine glave i položaja usta.

1. Ako stavljate bebu npr. na lijevu dojku, prvo ju postavite da leži na vašoj desnoj ruci, s glavom u desnom dlanu – tako ćete lako upravljati položajem glave.
2. Beba treba biti okrenuta prema vama i trbuhom i prsima i licem. Koristite jastuke da biste ju postavili dovoljno visoko.
3. Lijevom rukom pridržavajte lijevu dojku. Krenite C-hvatom (palac gore, ostali prsti dolje), ali tako da samo zadnja tri prsta pridržavaju dojku, a palac i kažiprst malo odvojite od dojke kako bi s njima mogli pridržavati i upravljati bebinim obrazima i bradom.
4. Podražajem na bebin obraz, pokušajte postići da beba jako otvori usta prije nego uhvati bradavicu, ili joj prstom lagano pritisnite bradu prema dolje da otvori usta.
5. Ako beba nije dovoljno duboko uhvatila bradavicu i areolu, stavite prst u kut usta da je odvojite od dojke i pokušajte ponovo.

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Napisala: Renata J.

Rodina savjetinica na SOS telefonu za dojenje

Izvori: www.lalecheleague.org
The Breastfeeding Answering Book

Što je novorođenačka žutica

Žuticu, (također poznatu kao hiperbilirubinemiju), uzrokuje žućkasta tvar i vidimo je kao žutilo kože i bjeloočnica u novorođenčadi, posebice tijekom prvog tjedna života. Kako jetra razgrađuje prekomjerne stanice, tako počinje proizvoditi žuti pigment, bilirubin. S obzirom da nezrela jetra novorođenčeta ne može tako brzo izlučiti bilirubin, prekomjerni žuti pigment se nakuplja u bjeloočnicama i koži novorođenčeta.

Dijabetes je jedan od najčešćih metaboličkih poremećaja današnjice. Hormon inzulin kojeg luči gušterača omogućuje da glukoza iz krvi uđe u stanice i mišićno tkivo gdje se pretvara u energiju. Bolest se pojavljuje u dva oblika : dijabetes tipa 1 (ako gušterača ne proizvodi dovoljnu količinu inzulina pa organizam ne uspijeva održavati normalnu razinu glukoze u krvi) ili dijabetes tipa 2 (ako periferno tkivo postaje neosjetljivo na djelovanje inzulina). Liječenje tih dvaju oblika bolesti je različito. Kod tipa 1 treba davati inzulin, uz odgovarajuću dijetu koja ne sadrži mnogo koncentriranog šećera (slatkiši, čokolada). Kod tipa 2 šećerne bolesti u pravilu je dovoljna dijeta, a daju se i lijekovi oralno, za sniženje razine glukoze.

Trudnoće kod dijabetičarki, kao i trudnoće u kojima se pojavi dijabetes (gestacijski dijabetes), obično završavaju normalnim porođajem bez ikakvih posljedica na majčino dugoročno zdravlje. Svakoj trudnoj ženi koja zna da ima dijabetes potrebna je specijalistička njega i nadzor. Trudnoću treba intenzivno nadzirati u za to osposobljenom centru.

Poznato je da su bebe majki koje boluju od dijabetesa i same u potencijalnoj opasnosti da u kasnijem životu obole od iste bolesti, no manje je poznato da dojenje ima pozitivan utjecaj na sve tipove dijabetesa:

• Nedavna istraživanja dokazuju da majke oboljele od dijabetesa tipa 1 isključivim dojenjem od najmanje tri do četiri mjeseca osiguravaju značajno manji rizik od pojave dijabetesa istog tipa u generacijama svojih potomaka.
• Sklonost dijabetesu je u velikom broju slučajeva nasljedna pa dijete može kasnije u životu oboljeti od dijabetesa. Majke koje za vrijeme trudnoće obole od gestacijskog dijabetesa, dojenjem mogu smanjiti rizik da njihove kćeri razviju isti tip trudničkog dijabetesa tijekom svojih trudnoća u budućnosti. 

Dojenje donosi i značajne koristi za majku dijabetičarku:

• Djeluje smirujuće i umanjuje stres koji inače loše utječe na opće stanje oboljele. Ako majka doji u ležećem položaju, ona se istovremeno i relaksira, jer hormoni koji se otpuštaju za vrijeme podoja djeluju smirujuće na cijeli organizam.
• Potreba za inzulinom najčešće se tijekom dojenja lagano smanjuje u odnosu na period trudnoće zbog dodatne potrošnje glukoze u procesu stvaranja mlijeka.
• Bolje opće stanje tijekom perioda dojenja.

Nakon što rode, mnoge majke koje boluju od dijabetesa brinu hoće li dojenje na neki način pogoršati njihovo stanje, a osobito može li njihova bolest putem dojenja naškoditi bebi. Prema zaključcima istraživanja i brojnim pozitivnim primjerima iz prakse: nema razloga da žene oboljele od dijabetesa ne doje. Sastav mlijeka u žene koja prehranom, tjelovježbom i dobro prilagođenom inzulinskom terapijom održava normalnu razinu šećera u svojoj krvi, vrlo je sličan sastavu mlijeka u žena koje nemaju dijabetes. Molekule inzulina su prevelike da bi prešle u majčino mlijeko, stoga inzulinska terapija ne može naškoditi bebi koja doji. Ako majka uzima oralno neki od lijekova za dijabetes, trebala bi se savjetovati s liječnikom o mogućoj promjeni terapije.

Kod žena koje boluju od dijabetesa nakon poroda u pravilu naglo opada potreba za inzulinom. Promjene šećera u krvi normalne su u tom razdoblju zbog hormonskih promjena, neredovita rasporeda spavanja i početka dojenja. Stoga majka treba učestalo provjeravati šećer u krvi i paziti da ne dođe do hipoglikemije.

U zdravih žena mlijeko obično "nadođe" oko trećeg ili četvrtog dana nakon poroda. Istraživanja su pokazala da kod većine majki koje boluju od dijabetesa tipa 1 mlijeko može "kasniti" i po dan-dva, a ponekad i više. Rano i često stavljanje bebe na prsa će potaknuti proizvodnju mlijeka, spriječiti razvoj prepunjenosti dojki i zastoja mlijeka, te pomoći da se dojenje brže i lakše "uhoda".

Dojenje može prouzročiti pad razine šećera u krvi, naročito ako majka doji između svoja dva obroka. U tom je slučaju preporučljivo da prije ili za vrijeme podoja uzme neku od namirnica bogatih ugljikohidratima (npr. perec, suhi keks, komadić kruha) i popije čašu tekućine. Ako je potrebno, istoga se valja pridržavati i tijekom noćnih podoja. Redovitom kontrolom razine šećera u krvi izbjegava se hipoglikemija koja može biti vrlo opasna kako za majku tako i za bebu. Hipoglikemija također može usporiti i zakočiti refleks otpuštanja mlijeka što neposredno utječe na količinu mlijeka koju beba pojede po podoju. Neučinkoviti podoji dovode bebu u opasnost slabog napredovanja ili čak gubitka na težini.

Pronalaženje ravnoteže između prehrane, tjelovježbe i davanja inzulina ključ je dobra i zdrava života s dijabetesom. Dijabetes nije prepreka za normalan i sretan život pa u skladu s tim i žene koje boluju od dijabetesa mogu biti jednako uspješne dojilje kao i zdrave žene. No, kako je dojenje vrlo dinamičan proces koji je podložan brojnim promjenama (npr. periodi pojačanog rasta djeteta - skokovi u razvoju, početak uvođenja dohrane krutom hranom, štrajkovi dojenja, prestanak dojenja i sl.), iznimno je važno da prehrana i terapija oboljele uvijek budu prilagođeni novonastaloj situaciji. Zato je neophodno da majka redovito kontrolira razinu šećera u svojoj krvi te da surađuje sa stručnjakom za dijabetes.

 Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Pripremila: Gorana VF

Izvori: 

 www.diabetesaustralia.com.au

http://www.kellymom.com

The Breastfeeding Answer Book; LLLI

Imam preaktivnu štitnjaču - smijem li i dalje dojiti svoju bebu?

Poremećaj rada štitne žlijezde kada je njena funkcija preaktivna, poznat i kao hipertireoza ili Graveova bolest, ozbiljno je zdravstveno stanje. Bolesti štitnjače treba ozbiljno shvatiti budući da štitnjača kontrolira metoboličke procese u organizmu. Svaka dojilja koja ima neki poremećaj rada štitnjače, ili bolest štitnjače, treba biti pod liječničkim nadzorom, a bilo bi poželjno da je liječnik podržava u njezinoj želji da nastavi s dojenjem.

Dijagnoza preaktivne štitnjače se obično manifestira majčinim simptomima jednako kao i jednostavnim krvnim testovima. Prema potrebi, za dijagnozu problema sa štitnjačom se koristi radioaktivno testiranje. Ako je ono preporučeno, majka može pitati liječnika može li se testiranje odgoditi ili zamijeniti drugim, koje nije radioaktivno.

Ako se provodi radioaktivno testiranje, preporučuje se privremeni prestanak dojenja. Koliko dugo majka treba ne dojiti, ovisit će o vrsti i količini radioaktivnih materijala koji su upotrijebljeni za testiranje. Radioaktivnost mlijeka opada vremenom, a njegovoj još bržoj eliminaciji iz tijela pomoći će i učestalo izdajanje. Mlijeko koje se nalazilo u dojkama za vrijeme radioaktivnog testiranja mora biti ispražnjeno i njime se ne smije hraniti beba. (Učestalo izdajanje neće ubrzati izlučivanje drugih lijekova iz mlijeka).

Neki lijekovi za preaktivnu štitnjaču nisu koncentrirani u ljudskom mlijeku i rezultiraju minimalnim dozama za bebu koja doji. Ako majka uzima lijekove za smanjivanje rada štitnjače, potrebno je da o tome obavijesti bebinog pedijatra tako da se i kod nje mogu pratiti razine hormona štitnjače. Najčešće nije potreban prestanak dojenja. Ako liječnik inzistira na prestanku dojenja, majka treba potražiti i drugo mišljenje prije nego prestane. Ako je preporučen privremen prestanak dojenja, važno je biti siguran da su u potpunosti procijenjeni svi mogući rizici i dobrobiti.

 

Što kada je aktivnost štitnjače smanjena, smijem li onda dojiti?

Hipotireoza je naziv za stanje smanjene funkcije štitne žlijezde. To je također ozbiljno zdravstveno stanje. I tada bi majka trebala biti pod liječničkim nadzorom, poželjno kod liječnika koji ju podupire u dojenju.

Nadomjesci za štitnjaču uzeti za liječenje ovog stanja nisu kontraindicirani s dojenjem. Oni jednostavno pojačavaju aktivnost štitnjače na normalnu razinu, čineći da se majka osjeća bolje i da joj se poveća količina mlijeka.

Simptomi hipotireoze mogu uključivati umor, slab apetit, depresiju, nepodnošenje hladnoće, stanjivanje kose i suhu kožu. ti simptomi, koji su lični onima anemije, mogu biti pogrešno protumačeni kao normalni postporođajni umor, poslijeporođajna depresija ili čak kao poteškoće uzrokovane dojenjem.

Isto kao i kod hipertireoze, dijagnoza se zasniva na majčinim simptomima ili pomoću krvnih testova. U slučaju radioaktivnih testiranja i kod hipotireoze je preporučen privremeni prestanak dojenja, a njegova dužina opet ovisi o vrsti i količini radioaktivnih materijala koji se koriste pri testiranju. Majka se treba izdajati i bacati to mlijeko te ga ni u kojem slučaju ne davati bebi.

 

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Pripremila: IvanaK

Izvori:

 LLLI_hyperthyroidism 

LLL_hypothyroidism

Dojilje često prekidaju dojenje, privremeno ili trajno, zbog terapije lijekovima, no gotovo uvijek bez stvarne potrebe. Idealno bi bilo u razdoblju dojenja ne uzimati nikakve lijekove, ali nekad je to neophodno. Tada riziku djelovanja lijeka na dijete treba suprotstaviti sljedeće: dokazane rizike uzimanja nadomjestaka za majčino mlijeko (od mogućih alergijskih reakcija do povećanog rizika za razvoj nekih bolesti), realnu mogućnost da dijete nakon privremenog prestanka dojenja ne želi prihvatiti dojku i opasnost da majka izdajanjem ne uspije zadržati potrebnu količinu mlijeka.

Što je herpes?

Herpes je infekcija uzrokovana herpes simplex virusom (HSV).

Postoje dva različita tipa:

• herpes tipa I obično pogađa usnice gdje stvara hladne mjehuriće i kasnije ranice, a također može zaraziti i genitalno područje
• herpes tipa II uzrokuje oštećenja na genitalnim zonama.

Oba tipa herpes simplex virusa mogu uzrokovati kožne promjene i na drugim dijelovima tijela gdje je virus ušao kroz oštećenu kožu.

Jednom kada dobijete herpes simplex virus, on ostaje trajno prisutan u određenim živčanim stanicama u tijelu te se u slučaju čimbenika koji pridonose nastanku simptoma (kao što su stres, umor, sunčevo zračenje, infekcije poput prehlade ili gripe, te oslabljeni imunološki sustav) može opetovano vraćati. Ipak, zaraženost virusom herpesa ne znači nužno da će doći do pojave simptoma. Dapače, kod mnogih osoba klinička se slika nikada ne razvije, te se virus često pritaji i ponovno se vraća. Ne postoji potpuno djelotvoran lijek ni cjepivo, već samo lijekovi koji smanjuju simptome i njihovo trajanje.

Budući da je trudnoća razdoblje oslabljenog imuniteta, lako je moguće je da ćete u trudnoći doživjeti pojavljivanje herpesa. Kako bi se to izbjeglo treba se usredotočiti na zdravu i uravnoteženu prehranu, dovoljno se odmarati i izbjegavati stresne situacije koliko god je to moguće. Trudnice zaražene genitalnim herpesom ne rađaju vaginalno jer herpes može imati fatalne posljedice za novorođenu bebu.

Što s dojenjem?

Sve dok majka svojim zaraženim područjem na tijelu ne dolazi u izravan kontakt s bebom, nema kontraindikacija za dojenje, nošenje ili spavanje u zajedničkom krevetu s bebom.

 

• Majka koja primijeti mjehuriće na grudima svakako bi se trebala konzultirati sa liječnikom jer nisu svi mjehurići uzrokovani virusom herpesa.
• Budući da se herpes širi dodirom, ukoliko se pojavi na dojci, dojku bi trebalo pokriti, a ruke češće prati kako bi se što više smanjio rizik prijenosa infekcije na bebu.
• Ako se mjehurići pojave na areoli ili bradavici, dojenje na toj strani treba prestati sve dok se herpes ne izliječi.
• Izdajanje iz dojke napadnute herpesom minimalizirat će opasnost od zastoja mlijeka (koji bi mogao prerasti u mastitis), a na taj način će majka održati laktaciju. Ukoliko rukama ili pumpicom dodirnete herpes, mlijeko obavezno treba baciti, a ruke oprati.
• Dojenje slobodno možete nastaviti iz nezaražene dojke.

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Prevela: LukrecijaM

Prilagodila: GoranaVF

Jedna moja prijateljica još uvijek doji, iako je trudna 7 mjeseci. Liječnik kod kojeg odlazi na preglede, naravno, nije oduševljen tim. Neki dan mi je rekla: ”Hrvatski liječnicki zbor vjerojatno ne bi mogao podnijeti da ima dokumentirani slučaj trudnice koja je dojila cijelu trudnoću i rodila zdravo dijete”. Zbog nje, donosimo Vam tekst o dojenju tijekom trudnoće.

Često je moguće čuti da majke koje su rodile carskim rezom imaju više problema s dojenjem, a mnogima od njih dojenje uopće ne uspije jer unaprijed stvore (pogrešno) uvjerenje kako žene koje rode carskim rezom ne mogu uspješno dojiti. Sasvim je sigurno da majke koje su rodile carskim rezom mogu biti jednako uspješne u dojenju kao i žene koje su rodile prirodno. Razlika je moguća utoliko što mlijeko može malko kasniti u nadolaženju u odnosu na normalan porod zbog kasnijeg stavljanja djeteta na dojku.

Evo nekoliko praktičnih savjeta temeljenih na iskustvima iz hrvatskih rodilišta:

 

Ako znate da ćete roditi carskim rezom

Svakako ispitajte kakva je postoperativna praksa u bolnici u kojoj ćete roditi, koliko ćete dugo poslije poroda biti odvojeni od djeteta i kada će vam biti moguće početi dojiti. Računajte s tim, nemojte se iznenaditi kad shvatite da od djeteta možete biti odvojeni i više od dva dana, te nastojte to vrijeme iskoristiti za odmor i prikupljanje snage za ono što vas čeka, a pogotovo za dojenje. Prihvatite ponuđene lijekove za olakšavanje boli (bol potiskuje proizvodnju mlijeka i otežava uživanje u novorođenčetu, stoga ne oklijevajte s korištenjem lijekova nego se posavjetujte s anesteziologom i zatražite lijekove koji se ne izlučuju u mlijeko odnosno ne škode bebi), vježbajte po savjetima fizioterapeuta, i dovedite se u koliko-toliko pokretno stanje kako biste što bolje dočekali svoju bebu. U značajnoj ste prednosti u odnosu na mame koje rode hitnim carskim rezom i stoga što se možete unaprijed pripremiti, i što nećete biti istraumatizirani opasnošću i hitnim stanjem koje je prethodilo carskome rezu.

 

Prvi susret s bebom

Kad prvi put dobijete bebu (a pokušajte inzistirati na tome da je dobijete što prije), ona će možda biti nahranjena i donijet će vam je 'samo za upoznavanje', kako kažu. Bez obzira na to, pokušajte je staviti na dojku. Zbog konfuzije bradavice (jer je način hranjenja iz bočice, koji je do sada beba jedini upoznala, znatno drukčiji do načina sisanja dojke) to bi moglo biti teže, no možda će biti manje nervozna ako nije jako gladna pa će vam vježba biti lakša. Dobro proučite položaj ustiju na bradavici, je li donja usna prema van, jesu li 'usta puna dojke' itd. Zbog prirodnog refleksa sisanja beba će početi sisati, bez obzira na glad i bez obzira na prazne dojke. To će vašem tijelu signalizirati da treba početi stvarati mlijeko i do sljedećeg ćete susreta već imati nešto spremno!

 

Kako se namjestiti

Zbog bolova i eventualne infuzije i katetera moglo bi vam biti teže zauzeti odgovarajući položaj. Pokušajte zamisliti da vam je donji dio tijela paraliziran i pokrećite samo gornji dio tijela, bez opterećenja trbušnih mišića. Koristite hvataljke iznad kreveta ako ih imate. Okružite se jastucima, poduprite njima bebu ili svoja leđa. Skupite kosu ako vam je duga, kako vam ne bi smetalo ako vam padne na lice a ruke su vam zauzete. Položaj u kojemu dojite treba biti udoban u smislu da vam ništa ne pritišće ranu, da vas ništa ne zateže ili vam ne trnu ekstremiteti, te da vas ne bole leđa ili ramena. Za početak to sigurno nije najudobniji položaj na svijetu, no postat će to s vremenom.

Mnogim je mamama nakon carskog reza lakše dojiti u sjedećem položaju, u tzv. 'turskom sjedu', no prvi ce vam put biti možda teže tako se namjestiti. Zatražite pomoć medicinskih sestara kod namještanja bebe.

Budite odlučni, ne dajte se pokolebati i nemojte se obeshrabriti ako vam kažu 'ma vi nemate još mlijeka' ili 'samo se vi još malo odmarajte, mi ćemo ju nahraniti'. To je vaša beba, vaše ju tijelo može samo hraniti barem sljedećih šest mjeseci za što već sada treba dobiti prve signale i jedino što vam treba je susretljivost i 'barem jedna ruka više'.

 

Možemo li sami

Čim se osjetite sposobni, zatražite rooming-in, ako to u bolnici postoji. Uvijek možete odustati od toga, a svakako vrijedi pokušati. Možete računati na pomoć sestara kod prebacivanja djeteta u krevetić, prematanja, kupanja i sličnog, a na taj ćete način biti sigurniji da je hranjenje djeteta pod vašom kontrolom.

 

Ako je beba stigla prerano ili ima problema

Sve navedeno vrijedi u slučaju da je s bebom sve u redu i da ćete je dobiti na dojenje što je prije moguće. Ako pak zbog nečega morate biti dulje vrijeme razdvojeni (beba je u inkubatoru, na intenzivnoj njezi i sl), pokušajte čim se oporavite od operacije stimulirati proizvodnju mlijeka izdajanjem. Moguće je da će vam na odjelu intenzivne njege ponuditi da bebu hrane vašim izdojenim mlijekom. Zatražite (čim to budete u stanju) da vam omoguće izdajanje u blizini bebe, i što češći kontakt s njom, pa makar i kroz staklo. Pitajte možete li ju hraniti sami, inzistirajte na što ranijem stavljanju na grudi, kontaktu koža-koža. Dopuste li vam da se izdajate i dajete im mlijeko za svoju bebu, pozivat će vas na odjel u točnim vremenskim razmacima. U međuvremenu možete nastaviti s izdajanjem, no ne pretjerujte.

Moguće je i da vam izdajanje ne ide kao što ste zamišljali, odnosno da i uz najbolju volju ne uspijevate puniti posudicu poput npr. vaše cimerice. Količina mlijeka koju uspijete izdojiti nije količina mlijeka koju je vaše tijelo proizvelo, mlijeka može biti puno više samo nema prave izdajalice – vaše bebe. Mame koje imaju takav problem često uspiju najbolje izdajati rukom. To je napornije, no efikasnije.

Moguće je i da vam mlijeko nadođe naglo a da izdajanjem ne uspijete izdojiti do kraja. Ako još uvijek ne možete dojiti svoju bebu, postoji opasnost od mastitisa. Stavljajte tople obloge, izdajajte samo toliko da popusti napetost. Ako vam je moguće, nabavite listove svježeg kupusa i stavite na dojke. Začuđujuće djeluje!

Kad vam dopuste da prvi put podojite svoje dijete, nemojte se obeshrabriti ako stavljanje na dojku ne uspije odmah. Pokušajte nekoliko puta, ako se jako 'naljuti' najprije je malo smirite, pa pokušajte na drugoj strani. Nemojte trpjeti pogrešan položaj na bradavici ako nije uhvatila kako treba. Popustite vakuum u bebinim ustima i pokušajte ponovno. Ispravan je položaj najvažniji. Zbog poteškoća prilikom učenja pravilnog položaja mogli biste dobiti ragade. Kako ih liječiti pročitajte u našem tekstu.

 

Ako je beba 'lijena'

Ako je bebica male porođajne težine i oslabljena liječenjem u prvim danima života, vjerojatno će biti malo lijena za sisanje, kad konačno počne. Na nekim odjelima intenzivne skrbi u nas prakticiraju vaganje prije i poslije podoja kako bi pokušali otkriti koliko je beba pojela. To nije točan pokazatelj, no moguće je da na tome inzistiraju. Upamtite da kod dojenja vrijedi pravilo ponude i potražnje, te da će se mlijeka stvoriti onoliko koliko je potrebno, odnosno onoliko koliko beba posiše. Nema bolje izdajalice od vaše bebe. Pokušajte postići dogovor da vas pozovu kad god beba zaplače. Za vrijeme podoja potičite bebu na sisanje ako vidite da se umara. Možete joj pomagati tzv. kompresijama dojke. Malo ju poškakljajte ako zaspe.

Najvažnije je da budete što je moguće smireniji, da znate svoja prava, imate povjerenja u svoje tijelo i što je moguće više znanja o dojenju. Tražite pomoć od medicinskog osoblja ali ne vjerujte im baš u svemu. I ne zaboravite na Rodin SOS telefon, možete ga nazvati i iz bolnice.

Sretno!

 

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Pripremila: IvanaZG

Rodina savjetnica na SOS telefonu za dojenje

Što je to?

 

Dva do šest dana nakon poroda većina žena osjeti da su im dojke gotovo preko noći postale teške, veće, osjetno punije, napetije i osjetljivije na dodir. To je normalno stanje koje se događa uslijed dotjecanja velike količine krvi i limfe u dojku i povećanog stvaranja i nakupljanja mlijeka u dojci. Ako majka neredovito doji i/ili beba nedovoljno učinkovito prazni dojku u prvim danima nakon poroda, normalna fiziološka punoća dojki može prerasti najprije u neki oblik prepunjenosti dojki, a zatim dovesti i do zastoja mlijeka, te u krajnjem slučaju do bakterijske upale dojke - mastitisa. Nažalost, nemali broj majki upravo na taj način započinje svoj dojiljski staž što mnogima od njih dojenje učini preteškim i prezahtjevnim te ih prerano navede na odluku o konačnom odustajanju od dojenja.   

Kako spriječiti?

Kako bi spriječila da normalna fiziološka punoća dojki nakon poroda preraste u prepunjenost, majka bi trebala:

• dojiti dovoljno često (minimalno 8-12 obroka u 24 sata, te nikako ne preskakati podoje noću)
• dojiti bez ikakvih vremenskih ograničenja, dakle dozvoliti bebi da sama završi podoj (ispusti dojku ili zaspe)
• paziti da beba doji u ispravnom položaju te da pravilno ustima zahvaća dojku. To je važan preduvjet učinkovitog pražnjenja dojke.
• ako je iz nekog razloga onemogućena dojiti svoju bebu, izdajati se u približno jednakom rasporedu kao što bi dojila.

Nakon što dođu iz rodilišta kući, neke se majke ponekad oduševe činjenicom što je njihova beba dobar "spavač" pa od podoja do podoja prođe i više od četiri sata. Poneke bebe čak prespavaju gotovo cijelu noć. Ipak, majke bi morale biti svjesne da je to ujedno i potencijalna opasnost za razvoj prepunjenosti dojki i zastoja mlijeka. Stoga je na početku, dok se ne uspostavi ravnoteža između ponude i potražnje mlijeka, mnogo bolje male pospance probuditi za podoj u slučaju ako spavaju duže od tri sata u komadu. Ako beba noću spava uz majku, dovoljno je da majka blago bradavicom prijeđe uz rub bebinih usnica i većina beba će refleksno otvoriti usta i prihvatiti dojku.

Prepunjenost dojki se može pojaviti u bilo kojem periodu dojenja ako beba siše nedovoljno često i/ili nedovoljno učinkovito. Tako se, osim nakon poroda, prepunjenost dojki često pojavljuje i kod majki koje nakon porodiljnog dopusta ponovno krenu na posao te im se dnevni podoji naglo prorijede. Nemali broj već iskusnih "dugodojilja" se barem jednom suoči s opasno prepunjenom dojkom kada u dnevnom rasporedu punom različitih zbivanja majka zbog nekog razloga odgađa podoj pa dijete (koje već ima dovoljan broj obroka krute hrane) jednostavno "ne stigne" ili "zaboravi" obaviti i svoj redoviti obrok na prsima. 

Simptomi

Prepunjenost se može pojaviti samo u području oko areole, a može biti zahvaćena i cijela dojka. U većine žena simptomi su slični: dojka je otečena, nabrekla, topla i vrlo osjetljiva na dodir. Koža dojke izgleda napeta i sjajna, a iz dubine se osjeća pulsiranje. Moguće je da majka ima nešto povišenu temperaturu i da se osjet bola širi prema pazuhu. Ako se prepunjenost pojavi samo u području areole onda majka može osjetiti da joj je areola na dodir tvrda poput vrha nosa ili dlana. Često se u tom slučaju bradavica proširi u svom promjeru i gotovo se "uvuče" u tijelo dojke zbog čega beba može imati problema sa zahvaćanjem dojke.

 

Što učiniti?

Ako se dogodi da majka osjeti i prepozna neke od simptoma prepunjenosti dojke, iznimno je važno reagirati odmah i započeti tretman:

• Treba nastojati dojiti najmanje svakih sat i pol do najviše dva sata, računajući od početka jednog podoja do početka drugog podoja. Osobito je važno paziti na ispravan položaj na dojci i način kako beba zahvaća dojku. Ne ograničavati vrijeme trajanja podoja nego prepustiti bebi da sama završi podoj  (beba će sama ispustiti dojku ili zaspati).
• Prije podoja se treba istuširati toplom vodom ili na prepunjenu dojku staviti topli oblog. Istovremeno je dobro masirati dojku kružnim pokretima u smjeru prema bradavici.
• I za vrijeme podoja majka može masirati dojku laganim kružnim pokretima u smjeru prema bradavici.
• Ako mama procijeni da beba ne doji dovoljno dugo pa i nakon podoja osjeća da je dojka još uvijek napeta, obavezno je treba izdojiti, ručno ili izdajalicom.
• Između podoja na prepunjenu dojku je dobro staviti hladne obloge. U tu svrhu može poslužiti vrećica zamrznutog graška (koji se zbog sipkosti dobro oblikuje po tijelu dojke) ili list ohlađenog kupusa. Čim primijeti da otečenost dojke počinje splašnjavati, hladne obloge treba ukinuti, a 15–ak minuta prije sljedećeg podoja opet započeti s toplim oblozima.
• Za ublažavanje boli, mama smije uzeti neki od lijekova na bazi paracetamola.
• Ako je samo područje areole prepunjeno, potrebno je kratko se izdojiti prije svakog podoja kako bi napetost areole popustila, bradavica se vratila u svoje normalno stanje te na taj način omogućila bebi da lakše ustima zahvati dojku.

Svaka prepunjenost dojki pa čak i ona najteža, uz optimalan se tretman može izliječiti, a prvi znaci poboljšanja pokazat će se unutar 12 do 48 sati.

Pravilan i pravovremeni tretman najbolji je način da se spriječe moguće nove komplikacije:

• beba može imati problema s ispravnim zahvaćanjem dojke što može biti uzrok neučinkovitih podoja i u konačnici rezultirati slabijim prirastom na težini, a majci priskrbiti bolne i ranjave bradavice
• povećava se  rizik od razvoja upale - mastitisa
• oštećenja mliječnih kanalića kasnije mogu utjecati na slabiji dotok i proizvodnju mlijeka.

Neke su majke neodlučne kad je u pitanju izdajanje jer se boje da bi ono moglo još i pogoršati problem. No, izdajanjem manje količine mlijeka poboljšava se prokrvljenost dojke i prohodnost mliječnih kanalića čime se omogućuje da beba lakše zahvati prepunjenu dojku i učinkovitije je isprazni. Ne zaboravite da je učinkovito i potpuno pražnjenje dojke (dojenjem ili izdajanjem) ujedno i najbolja prevencija od mogućih mnogih problema u dojenju. 

Da ne zaboravite!

Nakon dva do tri tjedna učinkovitog dojenja, dojke obično splasnu i postanu meke na dodir. To je period kada mnoge majke pomisle kako su "ostale bez mlijeka" ili ga "više nemaju dovoljno". No, i ovo stanje je potpuno očekivano i normalno jer meke dojke samo znače da je došlo do ravnoteže ponude i potražnje i da majčino tijelo proizvodi točno onoliko mlijeka koliko dijete svojim sisanjem i traži.

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Pripremila: Gorana VF

Izvor: The Breastfeeding Answer Book; LLLI

Vrlo često susrećemo se s pojmom "isključivo dojenje". Što je u stvari isključivo dojenje?

 

Isključivo dojenje predstavlja prehranu djeteta isključivo majčinim mlijekom prvih šest mjeseci života djeteta, bez ikakve druge dodatne hrane ili tekućine, osim vitaminskih kapi ili lijekova.

Odlučili ste dojiti. Svaki početak dojenja obično započinje pitanjem kako prepoznati da je dijete gladno i koliko ga često stavljati na prsa. Kao odgovor na ta pitanja, postoje dva načina hranjenja:

• dojenje na zahtjev djeteta, tj. uvijek kada beba plače ili na drugi način pokazuje da je gladna, podojem koji traje onoliko dugo dok beba sama ne ispusti dojku ili zaspe. Dojenje na zahtjev djeteta u sebi objedinjuje i nutritivno (potreba za hranom i tekućinom) i nenutritivno sisanje (potreba za utjehom, sigurnošću, smirenjem,...) 
• dojenje prema unaprijed određenom stalnom rasporedu (npr. svaka tri sata), podojem u ograničenom vremenu (npr. 20 minuta) na jednoj dojci.

Znakovi gladi u zdravog, donošenog djeteta najprije su nemir, okretanje glavice (kao da nešto traži), sisanje ručice. Ako majka ne prepozna ove prve znakove, dijete će početi plakati jer ono glad osjeća kao bol. Majka ne bi trebala dozvoliti da se dijete jako rasplače jer će postati suviše nervozno, nagutati se previše zraka i naposljetku se umoriti pa neće moći dobro prihvatiti prsa ni učinkovito sisati.

Treba znati da je majčino mlijeko savršeno prilagođeno još nezrelom djetetovom probavnom sustavu i da se probavi već nakon 60 do 90 minuta. Uz to, kod djece koja se hrane na prsima, nemoguće je procijeniti koliko su količinski pojela u jednom obroku. Adaptirano mlijeko koje služi kao nadomjestak majčinome mlijeku probavlja se znatno duže i majka pri tome zna točnu količinu pojedenog obroka. Čisto teoretski, djeca na prsima znatno će prije osjetiti glad i češće imati potrebu jesti, stoga je sasvim pogrešno raditi bilo kakve usporedbe.

Dokazano je da se dojena djeca najbolje razvijaju ako se hrane kada to žele i traže. Unatoč tome, još uvijek ima majki koje smatraju da je bebe najbolje dojiti prema stalnom rasporedu, svaka tri do četiri sata. Istina, neka djeca jedno vrijeme mogu dobro napredovati i ako ih se doji na taj način, ali u velikoj većini slučajeva to se pokaže kao dugoročno neprimjenjivo.

Dojenje prema rasporedu zapravo je rezultat pokušaja da se raspored hranjenja kakav koriste mame beba hranjenih adaptiranim mlijekom, primjeni na dojenje. Takav pristup uopće nije primjeren dojenju. Sigurno ste i vi barem jednom čuli priču kako je majka "dojila dva mjeseca, a onda više nije imala dosta mlijeka pa je morala početi dohranjivati...". Mnogo takvih slučajeva počelo je na isti način - mama je dojila kad je smatrala da bi dijete trebalo biti gladno, a ne kad je svojim ponašanjem pokazivalo znakove gladi. Možda je to bilo i po nekakvoj određenoj satnici. U to se vrijeme događaju tzv. skokovi u razvoju koji se mogu prebroditi samo učestalim stavljanjem djeteta na prsa. Ako mama ustraje na svom strogom rasporedu, dijete bi moglo biti nezadovoljno i gladno pa će to polagano voditi ka konačnom kraju dojenja.

Nedavno je grupa australskih znanstvenika istražila međusobni utjecaj apetita djeteta i proizvodnje mlijeka u majčinim dojkama, poznat kao "sustav ponude i potražnje". Istraživanja su dokazala da brzina stvaranja mlijeka ovisi o tome je li dojka ispražnjena potpuno ili samo djelomično. Praznija dojka brže proizvodi mlijeko, a puna sporije pa apetit djeteta na taj način kontrolira proizvodnju mlijeka. Istraživanja su također dokazala da je zdravo, donošeno novorođenče, ako mu se dozvoli da siše koliko želi, savršeno u stanju odrediti kolika mu je količina mlijeka potrebna u jednom podoju. Majka, bez obzira na veličinu svojih dojki, proizvest će baš tu količinu mlijeka koja je dostatna njezinom djetetu. Ono će tražiti jesti onda kad je gladno i jednostavno prestati kad bude sito. Neka djeca će zahtijevati količinski manje, ali zato češće podoje, a neka će popiti veću količinu mlijeka znatno rjeđe. Nažalost, mnogi odrasli teško će priznati da mala beba bolje od njih zna kada je gladna i da će potrebu za hranom znati i pokazati.

Dojenje prema rasporedu, kod zdravih, donošenih beba, izravno se upliće u odnos djetetova apetita i majčine proizvodnje mlijeka. Na primjer, ako beba pokazuje znakove gladi, a majka odgađa dojenje (jer po rasporedu još nije vrijeme za to), dojke ostaju pune pa proizvodnja mlijeka opada. Ako se to ponavlja iz hranjenja u hranjenje, količina mlijeka u dojkama zaista se smanjuje i uskoro nije dostatna za bebine potrebe. Nažalost, mnoge mame misle da moraju čekati da se dojke "napune" mlijekom prije nego odluče podojiti dijete jer će sisanje na praznoj dojci ostaviti dijete gladno. Količina masnoća u mlijeku opada što je duži razmak između podoja. Beba koja nastavi sisati istu dojku koju je sisala prije 30 ili 40 minuta, tako će popiti mnogo onog hranjivijeg, zadnjeg mlijeka, za razliku od bebe koja siše istu dojku nakon dva ili tri sata. Možda ste čuli i savjete da trajanje podoja mora biti točno određenog broja minuta na jednoj dojci. Znači li to da djetetu treba uzeti dojku iz usta kad štoperica pokaže da je vrijeme prošlo? Kako bi se odrasli osjećali da im usred ručka netko uzme tanjur i kaže da je vrijeme za objed isteklo?! Ne zaboravimo da bi neka djeca rado stalno bila na prsima pa čak i uspavana ne ispuštaju dojku iz usta.

Tako dolazimo do toga da na pitanje "koliko često treba dojiti dijete" zapravo nema odgovora koji vrijedi za sve mame i bebe jednako. Svaki par mama-beba u cjelini je potpuno jedinstven. Dojena djeca lako prilagođavaju svoje potrebe za dojkom prema okolnostima jesu li gladna, žedna, je li im vruće ili su samo nervozna, žele li se utješiti ili malo maziti. Kako novorođenče raste, ono ima potrebu za češćim i dužim podojima. Kad, nakon šest mjeseci isključivog dojenja, počne jesti i drugu hranu, dojit će rjeđe i možda kraće. U biološkom smislu, majčino tijelo će takve zahtjeve pratiti s lakoćom. Stoga se nikako ne bi trebalo miješati u taj odnos pokušajem hranjenja prema rasporedu.

Zašto se neke mame ipak odluče dojiti prema rasporedu?

Znati prepoznati što beba svojim plačem želi reći, puno je zahtjevnija vještina nego pogledati na sat ili slijediti savjet iz knjige koji točno kaže koliko često treba dojiti dijete. Čak i one mame koje su odlučile dojiti dijete na zahtjev, ponekad imaju potrebu pitati koliko je to ustvari često; svakih pola sata, sat, dva. Dojenje na zahtjev djeteta nema nikakvu vremensku odrednicu koja vrijedi kao pravilo nego je to upravo onda kada to njihovo dijete zaželi; danas ovako, a sutra sasvim drugačije. Mnogi roditelji su navikli na red i rutinu u svojim životima pa misle da je od velike važnosti da i beba slijedi određen raspored i rutinu. Neki pak vjeruju savjetima kako beba koja od najranijih dana "konzumira" nekakav "red" u hranjenju i spavanju, tako stječe dobre navike za kasniji život.

Mladi roditelji su, gotovo u pravilu, izloženi pritiscima sredine u kojoj žive i tuđim glasnim razmišljanjima što je najbolje za njihovo dijete. Ako su nedovoljno obaviješteni, nesigurni i ne vjeruju u svoje roditeljske instinkte, lako padaju pod utjecaj onoga što zovemo "općeprihvaćenim društvenim vrijednostima". Dakle, ako društvo promiče stav da odrasli trebaju imati kontrolu nad ponašanjem djece, roditelji će se najvjerojatnije odlučiti za dojenje po strogom rasporedu (kao jednom od oblika kontrole nad djetetom). U društvu gdje su majke koje isključivo doje u strašnoj manjini, način ponašanja, brzina dobivanja na težini, obrasci spavanja kod djece hranjene adaptiranim mlijekom, postaju opća norma za sve bebe. U takvoj sredini, majci koja vjeruje i ustraje na svojim instinktima zaista nije lako. No ona će biti ispunjena zadovoljstvom i samopouzdanjem jer vidi da ima zdravo, sretno i sigurno dijete koje vjeruje svojem roditelju zato što ne mora očajnički plakati da bi mu bilo odgovoreno na zahtjev.  

Mnogi odrasli ljudi u industrijaliziranim društvima većinom nemaju nikakva znanja o osjećajima i ponašanju beba pa u roditeljstvo ulaze s prilično nerealnim očekivanjima. Vjeruju da bebe ne znaju, ne osjećaju i ne mogu doslovno ništa. Kao da im nije jasno da i njihove bebe dolaze na svijet s potpuno istim potrebama kao i tisuće generacija novorođene djece u cjelokupnoj ljudskoj povijesti. Ti mali budući ljudi preživjeli su i razvili se jer su znali tražiti što trebaju. Njihove majke jednostavno su odgovarale na te zahtjeve, posebno one za hranom. I danas bebe znaju kad su gladne, žedne, umorne, uplašene, željne dodira i jako dobro umiju to izraziti. Stvar je u tome da mi to trebamo naučiti prepoznati.

 

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Pripremila: GoranaVF

Izvori:

G. Gjurić: Sve o dojenju

          www.breastfeeding.com www.lalecheleague.org

Kad se kaže «ispravan položaj pri dojenju», misli se na dvije stvari:

1. kako majka drži bebu,
2. kako su bebina usta postavljena na dojci.

Osnovna stvar pri držanju bebe je da vam izabrani položaj bude udoban te se možete opustiti pri dojenju.

A o tome kako beba «hvata» dojku može ovisiti učinkovitost dojenja pa je vrlo važno naučiti koji je pravilan položaj bebinih usta na dojci.

Kako držati bebu

U svim položajima je važno da ste opušteni, imate dobar oslonac za leđa, ruke itd. jer ako dojenje krene u napetom položaju, morate tako ostati naprimjer sljedećih 20 minuta pa će vam biti sve teže i teže.

Nadalje, važno je da je beba dovoljno blizu dojke. Bebu se može podbočiti jastucima ako je potrebno. Ne smije se vući samo bebina glava prema dojci, nego cijela beba, i to okrenuta i glavom i prsima i trbuhom prema mami.

Dobro je mijenjati položaje, pogotovo u prvim mjesecima, jer svaki položaj uzrokuje drugačiji pritisak na bradavicu te se mijenja i intenzitet izvlačenja mlijeka iz pojedinih mliječnih kanala pa se smanjuje opasnost od začepljenja.

Ležeći položaj

Ovim položajem će većina mama krenuti u dojenje. Još u bolnici, kada ste umorni i kada vas možda boli rana od epiziotomije, bilo kada kasnije kad vam treba malo odmora, te naravno po noći, u ovom položaju se možete vrlo udobno namjestiti.

Lezite bočno, bebu također okrenite da leži bočno prema vama. Da odteretite kralježnicu, možete se poslužiti jastucima: jednim koji podupire leđa i drugim koji je ispod koljena gornje noge. I bebu možete iza leđa poduprijeti jastukom.

Ako npr. ležite na na desnom boku, onda desnom rukom možete privući bebu k sebi, a lijevom pridržavati i namjestiti dojku.

Položaj kolijevke

To je najčešći položaj pri dojenju, pogotovo nakon što se mama i beba već usklade i malo ojačaju.

Sjedite uspravno, a bebu držite u svom naručju kao u kolijevci. Trebate imati dobar oslonac za leđa i ramena. Ako fotelja nije dobro oblikovana, stavite jastuk iza donjeg dijela leđa. Nemojte se savijati prema naprijed, jer tako opterećujete kralježnicu, ali niti prema nazad jer tako mlijeko sporije teče (osim u posebnim slučajevima kad majka ima jak mlaz mlijeka pa se mora malo nasloniti unazad da se beba ne zagrcava). Trebate imati i dobar oslonac za laktove kako teret bebe ne bi bio na vašoj ruci. Ruka na kojoj je beba bi trebala biti opuštena. Možete zbog toga staviti i jastuk u krilo, a na njega svoju ruku na kojoj je beba. Vrlo su zgodni «jastuci za dojenje» koji su u obliku slova 'U' savinuti oko vašeg trbuha pa istovremeno imate oslonac za laktove i oslonac za ruku na kojoj leži beba. Ponekad je zgodno ispod nogu na podu imati nešto, kako bi se koljena malo podignula.

Ako beba sisa npr. na desnoj dojci, položite je na svoju desnu ruku, glavu i leđa na podlakticu, a guzu na dlan. Lijevom rukom možete pridržavati dojku. Beba mora cijelim tijelom biti okrenuta prema vama (ne smije iskretati glavu), njezino uho, rame i bok u jednoj ravnini. Kad je pogledate, vidite je bočno. Bebina koljena moraju biti privučena tik do vas. Pazite na bebinu ručicu na kojoj leži da ne bude neugodno savinuta.

Unakrsni hvat u položaju kolijevke

Ovaj se položaj razlikuje od položaja kolijevke u tome da ruke zamijene uloge. Npr. kad beba sisa na desnoj dojci, onda leži na lijevoj ruci, guza i leđa na podlaktici, a glavica na vašem dlanu. Desnom rukom onda možete pridržavati i namještati dojku.

Na ovaj je način lakše namještati bebinu glavu i pravilno pridržavati dojku. Bolja je i preglednost. Zbog toga je taj položaj dobar kad još učite prihvaćanje dojke te za malene bebe. Kad beba dobro prihvati dojku, možete polagano zamijeniti ruke, jer je položaj kolijevke ugodniji za dulje dojenje.

Položaj nogometne lopte

(ime je nastalo u SAD-u, misli se na američki nogomet u kojem se lopta drži ispod ruke)

U ovom položaju držite bebu sa strane ispod svoje nadlaktice. Slično kao u unakrsnom hvatu kolijevke, samo je beba pomaknuta na drugu dojku, trbuh i noge su joj pomaknuti bočno od vas. Ispod bebe bi trebao biti jastuk da joj nos bude u ravnini vaše bradavice.

U ovom je položaju jako dobra preglednost dojke i bebinih usta pa je dobar za učenje prihvaćanja dojke, te za malene i prijevremeno rođene bebe ili majke s većim dojkama. Dobar je i za bebe koje se vole savijati prema naprijed. Osim toga, ovaj položaj je koristan da bi se promijenio pritisak na bradavicu ako imate oštećenja, ili da bi se bolje ispraznili mliječni kanalići s vanjske strane dojke (prema bebinoj bradi).

Koji položaj upotrijebiti u specifičnim situacijama?

Kod epiziotomije:

• ležeći položaj

Kod carskog reza, da beba ne pritišće trbuh:

• ležeći položaj
• položaj nogometne lopte

Kod sitnih i prerano rođenih beba, kod beba koje imaju problema s hvatanjem dojke (zbog bolje preglednosti):

• unakrsni hvat kolijevke
• položaj nogometne lopte

Kod oštećenja bradavica:

• mijenjati položaje, tako da bebine desni ne pritišću mjesto oštećenja

Kod začepljenja kanalića i mastitisa:

• mijenjati položaje, tako da je bebina brada okrenuta prema mjestu začepljenja (tako bolje isprazni taj dio)
• položaj u kojem bebu postavite na dekicu na pod, a vi ste četveronoške nagnuti nad nju – tako gravitacija pomaže pri pražnjenju kanalića, a možete se okrenuti u bilo kojem smjeru, bebinom bradom prema mjestu začepljenja

Kod prejakog refleksa otpuštanja mlijeka:

• sjedeći položaj u kojem ste malo nagnuti unazad, tako da mlijeko ne curi prema dolje bebi u usta
• ležeći položaj, ili čak da legnete na leđa, a beba na vama i odozgo sisa (kod jakog mlaza)

Kako rukom pridržavati dojku

U bilo kojem položaju za dojenje trebali biste rukom pridržavati svoju dojku kako bi beba mogla pravilno uhvatiti bradavicu i areolu. Morate paziti da su prsti dovoljno udaljeni od areole, da ne smetaju bebinim ustima. Ako su vam dojke izrazito velike, možete si pomoći tako da ih držite stavljajući smotanu pelenu ili ručnik ispod njih.

Postoji nekoliko načina na koje možete pridržavati dojku:

C-hvat  -  palac je s gornje strane, a ostala četiri prsta s donje strane dojke, tako da zajedno formiraju slovo C. Ako je dojka velika, ili ako su bradavica i areola veliki u odnosu na bebina usta, možete lagano stisnuti prste da vrh dojke postane ovalan i sasvim malo zakrenuti prema gore, jer beba mora dobro zahvatiti s donje strane.

U-hvat  -  započinje tako da majka postavi četiri prsta (osim palca) ispod dojke, ravno priljubljene, a zatim spusti lakat tako da kažiprst i ostali prsti kliznu okomito s jedne strane dojke, a palac okomito s druge strane dojke. Ovaj hvat je pogodan samo za položaj kolijevke i obrnuti položaj kolijevke, a zgodan je zbog preglednosti.

Hvat škarica – kažiprst se postavi iznad areole, a srednji prst ispod. Ovaj hvat mogu koristiti samo majke koje mogu dovoljno raširiti ta dva prsta, jer inače prsti smetaju bebinim ustima kod prihvaćanja dojke. Kod učenja dojenja ovaj se hvat ne preporučuje.

Kako beba pravilno hvata dojku

Način na koji beba zahvati bradavicu i areolu jako je važan za nekoliko stvari kod dojenja:

Kao prvo, ako položaj nije dobar, beba neće moći izvući dovoljnu količinu mlijeka i dobro napredovati. Može se dogoditi da je beba tokom dana "stalno na dojci", ali ako ima krivu tehniku dojenja zbog lošeg položaja usta, neće moći dovoljno pojesti!!

Nadalje, nepravilan položaj može majci uzrokovati bol u bradavici i oštećenja bradavice (ragade).

Da bi beba pravilno uhvatila dojku, mora jako široko otvoriti usta prije nego prione na dojku. Bebe imaju refleks koji tome služi: kad ih bradavicom ili prstom podragate po ustima, ili po obrazu blizu usta, beba se okrene na tu stranu otvorenih usta, tražeći dojku (rooting refleks). Možete pripomoći bebi u otvaranju usta tako da ponavljate riječ otvori jasnim glasom i da sama otvara usta, jer čak i novorođenčad pokušava imitirati izraze lica majke. Ako bebi baš i ne ide otvaranje usta, možete kažiprstom ruke kojom pridržavate dojku lagano pritisnuti bebinu bradu prema dolje (ili palcem ako ne pridržavate dojku).

Nakon što je beba jako otvorila usta, trebate brzim pokretom privući bebu i staviti joj u usta što veći dio bradavice i areole.

Pravilno postavljena bebina usta:

• Cijela bradavica duboko u ustima i velik dio areole u ustima (ovisno o veličini areole), bebine desni moraju prijeći iza baze bradavice.
• Važno je da beba dobro uhvati s donje strane, što znači da bradavica ne mora biti centrirana kod stavljanja u bebina usta, nego malo usmjerena prema gore. Beba prvo dotakne dojku donjom pa onda gornjom usnom, no u brzini možda to nećete stići primijetiti. Bebina gornja usna kod sisanja manje radi nego donja. Dok gornja služi samo kao uporište, donja izvodi ritmičke pokrete sisanja.
• Jezik mora biti ispod bradavice, ispružen, a može se i malo vidjeti između donje usne i bradavice.
• Usne trebaju biti izvrnute prema van, tj. trebate vidjeti rozi dio usana.
• Bebin nos i brada moraju dodirivati dojku, ili biti udaljeni samo milimetar-dva.

Ako nije uspjelo, laganim stavljanjem prsta u kraj bebinih usta trebate osloboditi podtlak kojim se beba drži za dojku, nakon toga lagano izvući dojku, pa probati ponovo. Nikako nemojte odvajati bebu od dojke tako da je samo vučete, bez da prvo oslobodite podtlak, jer beba stvarno jako vuče i takvo odvajanje može biti bolno i može oštetiti bradavicu.

Kako prepoznati je li beba dobro uhvatila dojku?

Može se prepoznati po izostanku boli, po tome što beba efikasno i zadovoljno guta i izazove normalan refleks otpuštanja mlijeka.

Dojenje krene brzim neujednačenim pokretima sisanja. Nakon nekoliko sekundi do minute, pokrene se refleks otpuštanja mlijeka ili let-down. Tada beba ujednačenim ritmičkim pokretima guta mlijeko koje samo teče. Kad beba efikasno guta, uz ritmičke pokrete usni i obraza, može se primijetiti i lagano micanje bebinih ušiju i kože oko sljepoočnica. Uz to se u tišini može i čuti gutanje kao "kaa"-stop-"kaa"-stop-"kaa"… Beba mora bar nekoliko minuta po podoju gutati na ovaj način.

Ako za razliku od ovog zvuka čujete "coktanje" (glasnije), to znači da beba nije pravilno uhvatila bradavicu i da trebate pokušati ponovo.

Ako su vam dojke prepune ili kod ravnih bradavica, teško je bebu pravilno postaviti na prsa. Kod prepunih dojki može pomoći malo izdajanja prije dojenja, da bar vrh dojke omekša da ga beba može uhvatiti. Osim toga, u oba slučaja možete staviti nešto hladno na bradavicu (smrvljeni led u gazi ili gazu ohlađenu u zamrzivaču), tako da se prirodno bradavica stisne i izbaci prema van.

Ako je bradavica uvučena, tj. ne izbacuje se prema van na podražaj, onda vam mogu pomoći sistemi za izvlačenje bradavica koji se drže na njoj neko vrijeme prije podoja.

Upotreba duda i bočica može uzrokovati da beba odjednom ne zna pravilno uhvatiti dojku. Ne otvori usta dovoljno jako i ne prione dovoljno snažno na dojku, a ako mlijeko odmah ne krene, ispusti dojku i buni se. To nije nešto trajno, može se prevladati vašom upornošću za dan-dva.

Preporučujemo vam da pogledate filmiće na  stranicama www.breastfeeding.com, na kojima možete vidjeti pravilno hvatanje dojke, pravilno sisanje itd.

Hvala mami Kristini, Jeleni i Martini na slikama!

 Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Pripremila: Renata J.

Rodina savjetnica na SOS telefonu za dojenje

 Mama drži svoje dijete u naručju i doji ga - to je prekrasan prizor koji većini izmami osmijeh na lice. No, što se tom prilikom zapravo događa u majčinom organizmu?

Mnogim budućim mamama napete i bolne grudi prvi su nagovještaj trudnoće. Tijekom cijele trudnoće, dojke se mijenjaju, a negdje iza dvadesetog tjedna, pod utjecajem prolaktina i hormona posteljice, nastaje prvo mlijeko ili kolostrum. Neke će buduće mame primijetiti istjecanje vodenaste tekućine iz dojki. U narodu je ta pojava poznata kao "vještičje mlijeko". I taj ružni naziv još je jedna od brojnih bapskih priča vezanih uz trudnoću i dojenje. Vodenasta tekućina ustvari je znak da se Vaše dojke pripremaju za dojenje, no ako ne primijetite nikakvo curenje, ne brinite se, kolostrum će se sigurno pojaviti nakon poroda.

Veliki trenutak je došao - beba je rođena! U tijelu se odvija prava hormonska oluja i dojke počinju stvarati mlijeko. Mlijeko se mijenja od prvog dana rođenja Vaše bebe gotovo do kraja prvog mjeseca. Prva tri dana dojke stvaraju kolostrum - gustu, žućkastu tekućinu koja se izlučuje u malim količinama, 2-20 ml po podoju. Ta količina odgovara volumenu između čajne žličice i velike žlice. No, nemojte se zavarati malom količinom - kolostrum je veoma vrijedan i, dajući ga Vašoj bebi kroz podoje, pružate joj najljepšu dobrodošlicu na ovaj svijet.

Zašto je kolostrum toliko važan?

Kolostrum je bogat proteinima, sadrži vitamin A, karoten koji mu daje žutu boju, vitamin E, soli, mliječni šećer-laktozu, te nešto manje masnoća nego zrelo mlijeko. Veoma važan sastojak kolostruma su imunoglobulini, leukociti i antitijela protiv virusa i bakterija koji Vaše novorođenče štite od infekcija. Posebno je važan sekretorni imunoglobulin A koji štiti novorođenče od respiratornih i intestinalnih infekcija. To je razlog zbog kojeg mnogi kolostrum nazivaju «prvo cjepivo». I zrelo majčino mlijeko sadrži antitijela, ali ne u tako visokoj koncentraciji kao kolostrum.

Kolostrum štiti i probavni sustav Vaše bebe, koji je kod novorođenčeta veoma propusan. No kolostrum «oblaže» probavni trakt, te na taj način stvara zaštitu od senzibilizacije hranom koju je mama pojela. Kolostrum je savršeno dobro probavljiv i ima laksativni učinak pa pomaže bebi da ima česte stolice. Na taj način, beba izlučuje višak bilirubina, a tako se sprječava pojava novorođenačke žutice koja mnogim mamama i bebama zagorča prve dane zajedničkog života.

Kolostrum pomaže i Vama - kad rano stavite bebu na prsa i često je dojite, Vaše tijelo izlučuje hormon oksitocin. On je posebno važan u tim prvima danima jer pospješuje kontrakcije maternice, omogućava joj stezanje i sprječava dugotrajno krvarenje. U našim rodilištima beba se nakon poroda važe i kupa, a liječnik Vam daje injekciju oksitocina i često povlači pupčanu vrpcu kako bi se porodila posteljica. Naravno, to nije jedini mogući način. Ako pokušate dojiti bebu čim se rodi, Vaše će tijelo pojačano izlučivati oksitocin i time pomoći da se posteljica rodi na prirodan i jednostavan način, uz manji gubitak krvi.

Vašoj bebi i Vama potrebno je vrijeme da se naučite dojenju. Ako ste cijelo vrijeme s Vašom bebom, možda Vam se učini da ona traži dojku jako često. Što češće - to bolje! Na taj način beba dobiva sve blagodati kolostruma. Kolostrum je i po količini prilagođen novorođenčetu. Bebin trbuščić je malen, a majčino mlijeko odlično probavljivo. Upravo zbog toga novorođenčad jede malo i često pa preko kolostruma dobiva koncentriranu hranu i zaštitu. Kad bebu u tim prvim danima često dojite, potičete veću proizvodnju mlijeka, a Vaša beba istovremeno uči dojiti, što je posebno važno ako imate ravne ili uvučene bradavice. Nakon nekoliko dana, izgled i količina mlijeka se mijenjaju, dolazi prijelazno mlijeko koje je svjetlije, a uskoro i zrelo mlijeko koje je prozirnije i često je bijelo-plavičaste boje. Ne bojte se, mlijeko Vam nije naglo postalo slabo i nekvalitetno. Naprotiv, ovo zrelo mlijeko izrazito je bogato mastima koje su bebi glavni izvor energije.

Još je jedna velika blagodat kolostruma - kad dojite Vašu bebu u tim prvim danima, međusobno se upoznajete i zbližavate se s njom, puštate joj da osjeti miris Vaše kože i sluša otkucaje srca, poznati zvuk koji je još prije nekoliko trenutaka slušala u maternici.

No što učiniti ako postoje problemi? Možda ste rodili nedonošče kojem je potrebna medicinska njega i inkubator?

Nedonošče je, zbog nezrelosti svog malenog organizma, još podložnije bolestima od donesenog djeteta i ima nezreliji probavni sustav. No, njemu je kolostrum također potreban. Mame koje su rodile nedonoščad često se osjećaju bespomoćno kad vide svoju malenu bebu u inkubatoru. Ali svejedno možete učiniti nešto za svoju bebu: iako beba ne može sisati, možete izdojiti mlijeko koje će Vaša bebica dobiti. Medicinske sestre su tu kako bi Vam pomogle i ne ustručavajte se tražiti pomoć oko izdajanja i steriliziranu posudu u koju se možete izdojiti. Ne treba vas obeshrabriti mala količina izdojenog mlijeka, jer će svaka kap biti dragocjena za Vašu bebu, a Vi ćete znati da na taj način puno pridonosite bebinom rastu i oporavku. Čestim izdajanjem također ćete sačuvati mlijeko i pripremiti se za dojenje kad Vaša beba izađe iz inkubatora. Važno je znati da se zajedno mogu pohraniti obroci kolostruma iz više uzastopnih izdajanja.

Većina mama koje čitaju ovaj tekst već su rodile ili će roditi u nekom od hrvatskih rodilišta. Poznato je da kod nas, nažalost, mnogim mamama nije moguće svo vrijeme provoditi uz bebu. Isto tako, budući da kolostralnog mlijeka ima vrlo malo, često se bebe u rodilištu nadohranjuju drugim mlijekom, čajem ili otopinom glukoze. Tako se kolostrum razrjeđuje i time umanjuje njegovo zaštitno djelovanje. Bebe koje imaju novorođenačku žuticu, odvajaju se od mame i onemogućava im se dojenje, iako je, osim fototerapije, upravo kolostrum koristan u liječenju novorođenačke žutice, jer on potiče češću stolicu te se na taj način organizam rješava suviška bilirubina.

Što možete učiniti kako bi Vaša beba dojenjem dobila kolostrum i tako što zdravije započela život izvan maternice?

Ako ikako možete, izaberite rodilište u kojem postoji rooming-in, tj. cjelodnevni zajednički smještaj mame i bebe. Tako ćete bebu moći dojiti na zahtjev, a beba će svojim sisanjem potaknuti stvaranje mlijeka.

Podojite bebu već u rađaonici! U nekim rodilištima već će Vam primalja staviti bebu na prsa, ali ako Vaše rodilište nema takvu praksu, možete sami staviti bebu na prsa kad Vam je daju na prvo maženje. Ne morate pitati za dozvolu, to je Vaše i bebino pravo.

Ako ste rodili carskim rezom, možete pitati sestru da Vam pomogne pri izdajanju, tako da Vaša beba dobije Vaš kolostrum prije nego što Vam je donesu na prvi podoj.

Ukoliko ste u rodilištu koje nema rooming-in praksu, možete tražiti da Vašu bebu ne dohranjuju, već da je donesu kad traži podoj, a ne prema ustaljenom vremenskom rasporedu.

Sretno s prvim dojenjem!

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Pripremila: Lidija T.

Rodina savjetnica na SOS telefonu za dojenje

Izvori:

G. Gjurić, Sve o dojenju

LLLI: The Breastfeeding Answer Book

http://www.tegobe.com/casopisi/vase_zdravlje/pedijatrija/

http://www.lalecheleague.org/FAQ/colostrum.html

Imati puno mlijeka za svoju bebu!  - pomisao na tako nešto daje vam osjećaj snage, ispunjenosti, zadovoljstva, kompetentnosti; i povezanosti s vašom bebom za kojom imate veliku potrebu.

Mnoge majke požele da mogu otići u ljekarnu, kupiti neki napitak za proizvodnju mlijeka i dozirati ga prema potrebi, koliko misle da bi trebale imati mlijeka. Ima raznih priča o tome što povećava laktaciju; pivo, određeni čajevi, sokovi, medovi… a činjenica je da ni one majke koje su ih probale ne bi sa sigurnošću mogle reći da im je baš to pomoglo. Jer zaista nije.

Istina je nešto daleko prirodnije: koliko beba pojede, toliko će se mlijeka proizvesti. To je jedino pravilo kojeg trebate poštivati i za kojeg se  već davno priroda pobrinula da funkcionira savršeno. Kao što se ne morate bojati da će vaš organizam “zaboraviti” probaviti i iskoristiti hranu koju pojedete, isto tako se ne morate bojati da će vaš organizam “zaboraviti” proizvesti mlijeko dok vaša beba doji. Na vama je samo da se pobrinete da beba dovoljno često i učinkovito doji, a najbolje je rukovoditi se upravo bebinim zahtjevima.

 

IZRAVNI UTJECAJI NA PROIZVODNJU MLIJEKA (ili Pogled u majčino tijelo)

Hormon odgovoran za proizvodnju mlijeka je prolaktin. Neposredno prije i nakon poroda, razina prolaktina je vrlo visoka (10 puta veća nego prije trudnoće), no mlijeko se počne proizvoditi tek kad padne razina estrogena i progesterona, koje, sve do svog izlaska, luči posteljica. Ta početna visoka razina prolaktina je odgovorna za početak uspostave dojenja. Razina prolaktina se vraća 2-3 tjedna nakon poroda na netrudničku razinu.

Svaki put kad beba sisa, ritmičkim pokretima stimulira bradavicu, taj impuls se prenosi do majčinog mozga, koji reagira ponovnim dizanjem razine prolaktina. Prolaktin je najviši oko 45 minuta nakon podoja. Noću su nešto veće razine prolaktina zbog toga što bebe običavaju više i češće sisati predvečer i jače isprazniti dojku.

Kad prolaktin dođe do dojke, stanice u dojkama koje proizvode mlijeko – alveole – reagiraju na njega novom proizvodnjom mlijeka.

Hormon odgovoran za otpuštanje mlijeka iz dojke (ili let-down) je oksitocin. To je hormon koji sudjeluje u trudovima, stiskanju maternice nakon poroda, orgazmu i dojenju. Poznato je da se kod većih koncentracija oksitocina, osoba na određen način veže za drugu osobu s kojom proživljava iskustvo. Zovu ga i "hormon ljubavi" jer osim svojih fizioloških utjecaja ima i ulogu katalizatora međuljudskih odnosa i njihovog "tvrdog" zapisivanja u mozgu.

Sisanje bebe majčinom mozgu šalje signal da povisi razinu oksitocina, tako da nekoliko sekundi do nekoliko minuta nakon početka podoja oksitocin uzrokuje stiskanje alveola i istiskivanje mlijeka van dojke. Vrlo je važan, jer time do bebe dolazi zadnje, hranjivo mlijeko koje se čuva u alveolama.

Oksitocin je, za razliku od prolaktina, osjetljiv na raspoloženje majke. To znači da se može onemogućiti njegova proizvodnja kad je majka napeta, pod stresom, ali i da majka može izazvati njegovo lučenje kad beba ustvari niti ne sisa – dovoljno je da čuje bebin plač ili samo razmišlja o tome kako doji.

Zaključujući prema utjecaju ova dva hormona, često stavljanje bebe na dojku i stimulacija bradavice, potaknut će prirodne procese proizvodnje mlijeka.

Sljedeća tvar koja regulira proizvodnju mlijeka je Povratni Inhibitor Laktacije (eng. FIL – Feedback Inhibitor of Lactation). On djeluje lokalno u dojci – kad se dojke prepune, njegova visoka koncentracija u mlijeku u alveolama zaustavlja daljnju proizvodnju. Kad su dojke prazne, njegov izostanak dopušta alveolama da dalje proizvode mlijeko. To se zove autokrina ili lokalna kontrola proizvodnje mlijeka, za razliku od hormonalne endokrine kontrole proizvodnje.

Zbog toga je i moguće da majčina lijeva i desna dojka ne proizvode uvijek istu količinu mlijeka, nego ovisno o tome koliko se iz pojedine dojke mlijeka podoji. Isto tako je iz tog razloga moguće i da se dojke brže napune kad su prazne, a kad su pune, proizvodnja mlijeka se uspori.

Majke mogu imati vrlo različite kapacitete dojki, no to ne utječe na ukupnu količinu mlijeka. Majke s manjim kapacitetom će jedino morati češće prazniti dojke, da bi ukupna proizvedena količina mlijeka bila ista.

 

POSREDNI UTJECAJI NA PROIZVODNJU MLIJEKA (ili Što majka može učiniti da poveća proizvodnju mlijeka)

Postoje situacije kad vam se može činiti da vaša beba ima veće potrebe nego što joj možete ponuditi. Posebno se to događa popodne/predvečer ili nekoliko dana za vrijeme bebinog tzv. skoka u razvoju. Ako mislite da biste trebali imati više mlijeka, potrebno je samo naučiti upotrebljavati nekoliko metoda i pričekati dan-dva. Dan-dva vam se može učiniti kao jako dugačko vrijeme, ali taj se dojam skrati kad ste sigurni u uspjeh i da je sve upravo onako kako treba biti. Kako su metode temeljene na iskustvu mnogih drugih majki, te na znanstvenim podlogama, nema razloga da ne vjerujete u vlastiti uspjeh. Opustite se, uživajte sa svojom bebom i vjerujte u sebe.

Kako povećati proizvodnju mlijeka?

- Povećajte frekvenciju dojenja, koliko god često beba hoće dojiti. Pri tome ne smijete zaboraviti i na noćna dojenja, bez kojih se dojke mogu prepuniti. Mnogim majkama je praktično da s bebom spavaju skupa u krevetu. Osim praktičnosti, zajedničko spavanje je dobro i zato što se na taj način manje umarate, nego da se noću morate dizati iz kreveta da biste nahranili bebu. Ukupno bi trebalo biti najmanje 8-12 podoja tokom dana, a taj broj nema gornje granice, tj. može biti i puno više podoja tokom dana. Iako je u normalnim situacijama dovoljna samo jedna dojka, kad želite povećati količinu mlijeka, možete bebi ponuditi i drugu dojku nakon što je završila s prvom.

- Nemojte ograničavati duljinu podoja, niti na silu raditi razmak između podoja, nego prepustite bebi da odredi kada i koliko će dojiti. Svi savjeti da treba proći 3 sata između dva podoja su u većini slučajeva krivi. Oni mogu eventualno vrijediti za hranjenje bočicom, ali majčino mlijeko je brže probavljivo pa je beba brže nakon prošlog hranjenja gladna. Beba ima različite potrebe ovisno o svom razvoju, ukusu, apetitu. Kad beba ima skok u razvoju, ima potrebu češće dojiti, čime će povećati količinu mlijeka. Zato beba treba odrediti kada će i koliko dojiti.

- Osigurajte da je položaj bebe na dojci uvijek ispravan. Bradavica i veći dio areole duboko u ustima, bebine usnice izvrnute prema van, jezik se malo vidi između donje usnice i dojke, ne čuju se nikakvi zvukovi mljackanja. Pravilan položaj ne smije boljeti, osim prvih dana ako je koža bradavice posebno osjetljiva, i to samo prvih par sekundi podoja. Ako bol traje dulje kroz podoj, to znači da položaj nije dobar i treba ga popraviti odmah. Kad beba guta mlijeko, pomiču joj se uši i koža na sljepoočnicama. Još o dobrom položaju pročitajte u ovom tekstu.

- Nemojte čekati da se dojke "napune" da bi se beba najela. U njima ima uvijek mlijeka za bebu, čak i kad se čine prazne. Štoviše, ako beba doji češće, ne samo da će se za koji dan povećati količina mlijeka, nego će i beba više dobivati na težini jer će pojesti više onog zadnjeg, hranjivijeg mlijeka.

- Osim što podoji moraju biti češći, moraju biti i efikasniji. Kod beba koje nisu živahne i ne doje efikasno, nego npr. spavaju s bradavicom u ustima, treba ih potaknuti kontaktom koža-koža, razodijevanjem bebe (u toploj prostoriji, naravno), ili nošenjem u nosiljci za vrijeme dojenja. Ako beba jako kratko efikasno doji, a u dojci još ima mlijeka, probajte s kompresijama dojke. Obavezno pratite je li se nakon nekoliko sekundi do nekoliko minuta pojavio refleks otpuštanja mlijeka – mlijeko samo teče van, a beba guta dugačkim jednolikim pokretima, za razliku od ubrzanih nejednakih na početku podoja. Tim refleksom otpuštanja mlijeka se dojke najučinkovitije isprazne i beba dobije zadnje, masno mlijeko koje se čuva u alveolama.

- Svo sisanje koje beba obavlja mora biti na dojci. Umjesto da bebi ponudite dudu-varalicu, ponudite joj dojku kad ima potrebu za sisanjem. Tako dojke dobivaju više impulsa za proizvodnju mlijeka. Osim toga, sisanje dude, pogotovo na bočici, može uzrokovati da beba nauči krivu tehniku sisanja i pokrene neke nove probleme s dojenjem.

- Bebi bi trebalo davati isključivo majčino mlijeko. Svako dodavanje vode, čaja ili adaptiranih mlijeka može poremetiti odnos ponude i potražnje u proizvodnji majčinog mlijeka, a može potaknuti i loše reakcije u bebinom organizmu.

- Inertnu, pospanu bebu treba posebno poticati. Takvu bebu treba češće stimulirati. Zgodan način za poticanje pospane bebe je nekoliko promjena strane (switch-nursing) za vrijeme jednog podoja, ali uz uvjet da se jedna dojka sigurno isprazni do kraja. Drugi način za efikasniji podoj pospane bebe je da se, nakon što je dojila koliko je htjela, bebu digne, prošeće s njom, eventualno se podrigne i zatim joj se ponovo ponudi dojka da nastavi sisati (double-nursing).

- Ako beba ne želi dojiti, izdajajte se nakon podoja. U nekim podojima beba pojede sve i hoće još, u nekima ne. Npr. prijepodne vam se čini da ima sasvim dovoljno mlijeka i beba je zadovoljna. Tada se možete izdojiti nakon podoja, onu dojku koju ste dali bebi. Ovo vrijedi i za posebne slučajeve, npr. kad je beba nervozna zbog nečega, kad joj izbijaju zubići, kad majka promijeni dezodoran ili slično. Nakon što beba više nikako ne želi dojiti, niti nakon poticaja (kontaktom koža-koža, nošenjem), izdajajte se nakon dojenja. Izdaja se još 2 minute nakon što isteče zadnja kap mlijeka.

- Pijte dovoljno tekućine. Ne previše, nego dovoljno: to je otprilike jedna čaša za vrijeme jednog podoja, toliko da zadovoljite osobni osjećaj žeđi. Isto tako, poželjno je da niste ni na kakvoj ekstremnoj dijeti. Zbog gladi i žeđi neće se smanjiti količina mlijeka, ali bolje je dovoljno piti ako se želi povećati njegova količina.

- Odmarajte se. To je pogotovo moguće ako često dojite, na taj način ste prisiljeni često sjediti ili ležati s bebom. Osim dojenja, bilo bi dobro da nađete nešto što vas psihički relaksira, bar nekoliko minuta dnevno.

- Vjerujte u sebe, svoje mlijeko i cijeli prirodni sustav proizvodnje mlijeka. Ako dojite vašu bebu dovoljno često i efikasno, imat ćete dovoljno mlijeka. Majke su uspijevale dojiti svoje bebe i za vrijeme ratova, nestašica, osobnih tragedija. Vaše tijelo je pružalo bebi sve što joj treba za vrijeme trudnoće. Zato nema razloga da i dojenje bude drugačije nego dobro.
 

Kad vam se učini da se količina mlijeka smanjila, probajte se sjetiti je li razlog jedan od sljedećih:

• Prošlo je prvih mjesec dana nakon poroda, za vrijeme kojih su dojke bile nabreknute i tvrde (jer se uspostavljala proizvodnja). Sad su odjednom mekane. To je sasvim normalno. Dojke su u cijelom dugom periodu dojenja uglavnom mekane, osim u tom prvom mjesecu.
• Prije pola dana, jedan dan, vaše dojke (ili samo jedna) su se prepunile, dulje vrijeme su bile tvrde, možda čak i bolne. To je bilo zato što je beba neočekivano prespavala dulje vrijeme, ili ste joj zaboravili dati jednu stranu dulje vrijeme, ili ste bili odvojeni od nje, ili se to jednostavno dogodilo zbog bebinog i vašeg rasporeda. Organizmu je to znak da je proizvodnja prevelika i da je mora malo smanjiti. No, ne trebate brinuti zbog toga, to je kratkoročno, kako se je proizvodnja smanjila, tako se može i povećati ako češće bebu stavljate na dojku.
• Vaša beba je trenutno stara oko 2-3 tjedna, oko 6 tjedana, ili oko 3 mjeseca i prolazi skok u razvoju, tj. fazu povećanih potreba za hranjenjem. Posebno se to može vidjeti popodne, kada vrlo često doji. To su normalne faze kroz koje sve bebe prolaze (neke prije, neke kasnije, različitim intenzitetom). Razdoblja takvih povećanih potreba su naporna za mamu i bebu, ali brzo prođu.  
• Dulje vrijeme (nekoliko dana) se nikako ne možete opustiti, nemate pomoć u kući, živcirate se zbog nečega, bavite se usput nečim drugim za vrijeme dojenja. A pri tome niste svjesni da beba ne guta u dugim jednolikim razmacima, nego ubrzano i nejednoliko – što znači da u podoju nije proradio refleks otpuštanja mlijeka i dojke se kod podoja ne prazne baš do kraja. Zaustavite malo gužvu koja vas ometa. Kad krećete na dojenje, ostavite sve drugo, posvetite se sebi i bebi i uživajte u tome. Tako poseban i važan čin kao dojenje to zaslužuje. To što je oko vas nered i stres, uopće ne mora značiti da dojenje ne može funkcionirati – postoje razni zgodni načini za opuštanje (više o tome u našem tekstu o refleksu otpuštanja mlijeka – u pripremi).

 

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr 

Pripremila: Renata J.

Rodina savjetnica na SOS telefonu za dojenje

Izvori:

LLLI: The Breastfeeding Answer Book

LLLI:The Womanly Art of Breastfeeding

www.lalecheleague.org

www.askdrsears.com

Jedan od najčešćih mitova koji stoje na putu uspješnom dojenju je da je bebama potreban čaj. Često se mamama savjetuje davanje čaja između podoja kako bi se utažila bebina žeđ, ublažili grčevi ili «smirila» beba. Zašto to nije preporučljivo?

Bebi do 6 mjeseci starosti potrebno je i dovoljno samo majčino mlijeko; njezin probavni sustav nije spreman primati nikakvu dohranu (iako ponekad to zaboravljamo, čaj je upravo to – dohrana) i davanje čaja, čak i u malim količinama može stvoriti probleme kako za bebu, tako i za majku.

Čaj (ili voda) puni bebin želučić i ona je manje zainteresirana za dojenje, ne dobiva dovoljno hranjivih tvari koje su joj potrebne i zbog toga može slabije dobivati na težini. Kod majke se povećava vjerojatnost prepunjenosti dojki jer beba koja pije čaj provede manje vremena na dojci. Osim toga, remeti se uspostava proizvodnje mlijeka po načelu ponude i potražnje. Proizvodnja mlijeka je ovisna o tome koliko često, koliko dugo i koliko efikasno beba siše. Beba koja između podoja dobiva čaj ili vodu imat će veće razmake između podoja, pojest će manje mlijeka i moguća je manja učinkovitost sisanja. Sve to će utjecati na smanjenje mamine proizvodnje mlijeka.

Istraživanja pokazuju da davanje čaja u prvim danima nakon poroda povećava razinu bilirubina u krvi. On se najviše izlučuje mekonijem, a kolostrum ima laksativni učinak i, pomažući bebi da mekonij izbaci što prije, utječe na snižavanje razine bilirubina. Čaj, kao i adaptirano mlijeko, može kod malih beba izazvati preosjetljivost ili alergiju. Ako se daje na bočicu, može doći do konfuzije bradavice. Beba na sasvim različit način siše dojku nego dudu te veliki broj beba kojima je u prvim tjednima ponuđena bočica imaju ozbiljnih problema s dojenjem.

Kad se beba rodi, njezin probavni sustav je nezreo i porozan pa je majčino mlijeko savršena hrana za njega: sve osim majčinog mlijeka narušit će bebin idealni razvoj. Majčino mlijeko pomaže sazrijevanju probavnog sustava tako što oblaže crijeva zaštitnim filmom i ona postaju manje porozna, štiteći tako bebu od mogućih alergija. Čaj ili voda ispiru taj zaštitni sloj i mogu izazvati probavne smetnje kod bebe ili potaknuti razvoj alergija.

Rano uvođenje dohrane (vode, čaja, adaptiranog mlijeka) je usko povezano sa skraćivanjem perioda dojenja, što može biti uzrokovano gore nabrojanim čimbenicima, ali i neizrečenom, neispravnom porukom koju mama dobiva kada beba dobiva nešto što nije majčino mlijeko – da njeno mlijeko nije dovoljno za njeno dojenče.

Isključivo dojenje, (što znači da beba ne prima osim majčinog mlijeka ništa – ni vodu, ni čaj, ni adaptirano mlijeko), jedan je od preduvjeta uspješnog dojenja. Ako je beba dojena na zahtjev onda nema opasnosti da će biti žedna. Sastav majčinog mlijeka se mijenja tijekom svakog podoja, pa je na početku podoja mlijeko vodenastije i služi za utaživanje žeđi, a na kraju je masnije i služi za utoljavanje gladi. Upravo zbog tog prvog vodenastog mlijeka bebi nije potrebna nikakva dodatna tekućina, čak i u vrućim ljetnim mjesecima. Dovoljno je ponuditi bebi dojku svaki put kada je zatraži.

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr 

Pripremila: MajaK

"Samo jedna bočica neće štetiti!"... ili hoće?

Vjerujem da ste barem jednom u svom dužem ili kraćem dojilačkom stažu čuli rečenicu poput: "Ma što mu može biti od nekoliko mililitara adaptiranog mlijeka!" "Samo jedna bočica neće štetiti!"

Ili hoće?

Da li ste znali da će relativno male količine formule dane isključivo dojenom djetetu (jedno hranjenje u 24 sata) rezultirati promjenom crijevne flore u onakvu kakva je karakteristična za bebe hranjene adaptiranim?

Nakon dohrane nadomjestkom i nakon ponovnog uspostavljanja isključivog dojenja potrebno je 2-4 tjedna da se crijevna flora i intestinalna okolina vrate u prijašnje stanje!

Adaptirano mlijeko, kako mu se često tepa, a koje se ne bez razloga naziva i mliječnom formulom ukazujući na činjenicu da je različitim kemijskim procesima pokušana prilagodba onome što bi bebe trebale jesti, tj. majčinom mlijeku, nije bezazleno. Nije "najbolji izbor ako mama ne doji" kako ga reklamiraju proizvođači. Nadomjesci za majčino mlijeko nalaze se prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji na posljednjem mjestu kao opcija hranjenja beba do 6 mjeseci. Rang lista izgleda ovako:

1.      majčino mlijeko tj. dojenje

2.      izdojeno majčino mlijeko

3.      mlijeko druge dojilje ili iz banke mlijeka

4.      dojenačka formula

Nadomjesci su opasni! Obrnimo retoriku: umjesto "Dojenje smanjuje rizike" otvoreno recimo: hranjenje formulom povećava vjerojatnost obolijevanja od nekih bolesti! Nedojene bebe imaju dvostruko veći rizik od smrtnosti u prvih šest tjedana života, a čak pet puta je veći rizik dobivanja gastroenteritisa. U obiteljima u kojim postoji genetska predispozicija, rano uvođenje bjelančevina iz kravljeg mlijeka može kod novorođenčeta ili djeteta povećati rizik za razvoj bolesti dijabetes melitus, ovisan o inzulinu.

Postoji, također, peterostruki do osmostruki rizik razvijanja limfoma kod djece mlađe od 15 godina, a koja su hranjena dojenačkom formulom ili su dojena manje od šest mjeseci.

Bebe hranjene na bočicu imaju dva puta veću mogućnost (20% u odnosu na 10%) da dobiju upalu srednjeg uha, dva puta veću mogućnost dobivanja ekcema, ukoliko u obitelji postoji povijest atopijskih bolesti i pet puta veću mogućnost razvoja infekcije urinarnog trakta.  

Samo jedna bočica .....?

Pročitajte podatke u tekstu Marshe Walker, IBCLC, i možda promijenite mišljenje.

 

Dohranjivanje dojene bebe mliječnom formulom

"Samo jedna bočica neće štetiti"...ili hoće?

  

• gastrointestinalni trakt normalnog fetusa je sterilan
• način poroda utječe na razvoj crijevne mikrobiote
  • novorođenčad koja je rođena vaginalnim putem kolonizirana je majčinim  bakterijama
  • novorođenčad koja je rođena carskim rezom češće je izložena mikrobima iz zraka, te drugoj novorođenčadi i osoblju bolnice koji imaju ulogu vektora prilikom prijenosa mikroba
• bebe koje su izložene najvećem riziku od kolonizacije neželjenih mikroba, ili kad se ne dogodi prijenos s majke kao izvora, su bebe rođene carskim rezom, nedonoščad ili novorođenčad koja se odvaja od majke
  • dojena novorođenčad i novorođenčad hranjena mliječnom formulom imaju različitu crijevnu floru
  • dojene bebe imaju nižu pH vrijednost crijevne flore (kiseli okoliš) od približno 5.1-5.4 u prvih šest tjedana, kojim dominira bifidobakterija s reduciranim patogenim bakterijama (uzročnicima bolesti) kao što su E coli, bakterije iz rodova bacteroides, clostridia i streptokoki
  • bebe hranjene mliječnom formulom imaju visoku pH vrijednost crijevne flore od približno 5.9-7.3 s mnoštvom različitih putrefaktivnih (onih koje uzrokuju gnjiljenje) bakterijskih vrsta
  • u novorođenčadi koja je hranjena majčinim mlijekom i dodatkom mliječne formule srednja pH vrijednost iznosi približno 5.7-6.0 u prva četiri tjedna, i pada na 5.45 do šestog tjedna
  • kada se dojenu bebu nadohranjuje mliječnom formulom u prvih 7 dana života, stvaranje kiselog okoliša dolazi sa zakašnjenjem i postoji mogućnost da njegov puni potencijal nikada ne bude dostignut
  • dojena novorođenčad koju se nadohranjuje mliječnom formulom razvija crijevnu floru i karakteristike jednake novorođenčadi koja se hrani mliječnom formulom
• gastrointestinalni trakt novorođenčeta izložen je ubrzanom rastu i promjenama uslijed procesa sazrijevanja nakon poroda
  • crijeva novorođenčeta su funkcionalno nezrela po porodu
  • međustaničnim spojevima gastrointestinalne sluzi treba dosta vremena da sazriju i zatvore prolaz cijelim proteinima i patogenima u crijevo
  • otvorenost tj. nezrelost međustaničnih spojeva ima ulogu u nastanku neonatalnog nekrotizirajućeg enterokolitisa (NEC), bolesti proljeva i alergija
  • slgA iz kolostruma i majčinog mlijeka oblaže crijeva, te pasivno pruža imunitet za vrijeme smanjene funkcije imuniteta crijeva u novorođenčeta
  • majčin slgA je specifičan antigen. Antitijela su usmjerena protiv patogena iz bebine neposredne okoline
  • majka sintetizira antitijela kad pri jelu, disanju ili na neki drugi način, dođe u kontakt s mikrobom uzročnikom bolesti
  • ta antitijela ignoriraju korisne bakterije koje se inače nalaze u crijevima i suzbijaju bolest ne uzrokujući upalu
• mliječna formula ne bi se smjela davati dojenoj bebi prije završetka procesa sazrijevanja crijeva
  • kad počne dohrana nadomjescima, bakterijski profil dojene bebe nalikuje onome beba hranjenih mliječnom formulom u kojem bifidobakterija više nije dominantna i dolazi do razvoja obaveznih anaerobnih bakterijskih populacija (Mackie, Sghir, Gaskins, 1999)
  • relativno male količine mliječne formule date dojenoj djeci (jedno hranjenje unutar 24 sata), rezultirat će promjenom crijevne flore u onakvu koja je karakteristična za bebe hranjene mliječnom formulom (Bullen, Tearle, Steward, 1977)
  • uvođenje dohrane krutom hranom kod dojene novorođenčadi uzrokuje znatno narušavenje reda u crijevnom ekosustavu, uz ubrzani porast broja enterobakterija i enterokoka, praćen progresivnom kolonizacijom od strane bakterija iz rodova bakteroida, clostridia i anaerobnih streptokoka (Stark & Lee, 1982)
  • uvođenjem dohrane mliječnom formulom, crijevna flora dojene bebe skoro se nezamjetno razlikuje od normalne crijevne flore odrasle osobe, već unutar 24 sata (Gerstley, Howell, Nagel, 1932)
  • ako se nakon dohrane formulom beba ponovo vrati prehrani isključivo majčinim mlijekom, bit će potrebna 2-4 tjedna da se intestinalna okolina vrati u stanje koje daje prednost gram pozitivnoj flori (Brown & Bosworth, 1922; Gerstley, Howell, Nagel, 1932)
• u osjetljivim obiteljima, dojene bebe mogu biti senzibilizirane na bjelančevine iz kravljeg mlijeka od samo jedne popijene bočice (nehotična dohrana, nepotrebna dohrana, ili planirana dohrana), na bolničkom odjelu za novorođenčad, u prva tri dana života (Host, Husby, Osterballe, 1988; Host 1991)
  • postotak novorođenčadi s visokim rizikom za razvoj atopijske bolesti iznosi 37% ako jedan roditelj ima atopijsku bolest, 62-85% ako su pogođena oba roditelja i ovisno da li roditelji imaju istu ili dvije različite kliničke bolesti, i ta novorođenčad pokazuje povišene koncentracije IgE antitijela u krvi neovisno o povjesti u obitelji (Chandra, 2000)
  • kod rizične dojene novorođenčadi, mogu se koristiti hipoalergene formule kao dodatak dojenju; krutu hranu ne treba uvoditi prije 6 mjeseci, mliječne proizvode treba uvoditi nakon navršene godine, i majka bi iz prehrane trebala izbaciti kikiriki, orašaste plodove, kravlje mlijeko i ribu (AAP, 2000)
• u osjetljivim obiteljima, rano uvođenje proteina iz kravljeg mlijeka može kod novorođenčeta ili djeteta povećati rizik za razvoj bolesti dijabetes melitus ovisan o inzulinu (IDDM) (Mayer et al, 1988; Karjalainen, et al, 1992) 
  •  izbjegavanje bjelančevina iz kravljeg mlijeka u prvih nekoliko mjeseci života, može reducirati kasniji razvoj IDDM-a ili odgoditi njegov početak kod osjetljivih pojedinaca (AAP 1994)
  • senzibilizacija i razvoj imunološke memorije na bjelančevine iz kravljeg mlijeka je početni korak u etiologiji IDDM-a (Kostraba, et al, 1993)
  • senzibilizacija se može javiti s ranim uvođenjem kravljeg mlijeka, prije no što međustanični spojevi crijeva sazriju
  • senzibilizacija se može javiti s uvođenjem kravljeg mlijeka u vrijeme infekcijom izazvane gastrointestinalne alteracije, pri čemu je crijevna stijenka kompromitirana te dozvoljava antigenima prolaz i iniciranje imunoloških reakcija
  • senzibilizacija se može javiti ako prisutnost bjelančevina kravljeg mlijeka u crijevu ošteti crijevnu stijenku, izazove upalu crijeva, uništi komponentu spajanja međustaničnih spojeva, ili drugi raniji napad bjelančevina kravljeg mlijeka koji vodi senzibilizaciji (Savilahti er al, 1993

 

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

 Autorica: Marsha Walker, RN, IBCLC

( Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript )

Prevela: TamaraJ

Prilagodila: EminaA

Majčinstvo je veliki, zahtjevan posao koji traje 24 sata dnevno, svih 7 dana u tjednu. Ako pritom dojite na zahtjev djeteta, prirodno je da se ponekad osjećate iscrpljeno, da vas stalni plač bebe neizdrživo iritira, a možda vam se događa da ponekad ne možete podnijeti bol koju vam stvara dodir bebinih usta s vašim bradavicama. Ako ste na samom početku svog dojećeg "staža" i svakako želite dojiti svoje dijete, dobro je naučiti da su bolne bradavice u najvećem broju slučajeva posljedica nepravilnog položaja na dojci, a ne duljine vremena koje vam dijete provodi na dojci. Da bi davanje dude varalice bilo "spas" za majčine bradavice, potpuno je pogrešno uvjerenje!

Poznato je da dojenjem dijete može zadovoljiti svoje nutritivne (kao što su potreba za hranom i tekućinom), ali i brojne nenutritivne potrebe (poput utjehe zbog boli ili straha, potrebe za dodirom, maženjem, osjećajem voljenosti, zaštićenosti, spasom od dosade ili vrućine i slično).

Da li se dojene bebe noću češće bude?

Neke studije pokazuju da se dojene bebe noću puno češće bude od svojih vršnjaka koji su hranjeni adaptiranim mlijekom. No, iako su roditelji često radi takvog bebinog ritma iscrpljeni, ta buđenja možemo gledati i iz druge, ne tako negativne, perspektive te ih pokušati prihvatiti kao normalan, čak koristan dio dojenačkog razdoblja. Zašto?

• Dojenje je najprirodniji način prehrane bebe, način koji je priroda odredila, pa se postavlja pitanje trebamo li se uopće truditi produžiti periode noćnih spavanja te je li to uopće korisno. Prije nekoliko stoljeća dojenčad je spavala u stalnom bliskom kontaktu s majkama, što je omogućavalo i stalno noćno dojenje. I danas u većini nezapadnjačkih kultura djeca spavaju na taj način.
• Želudac novorođenčeta je veoma malen pa ne može primiti veliku količinu mlijeka. Majčino mlijeko je po sastavu takvo da se vrlo brzo probavlja, unutar 90 minuta, pa dijete ubrzo opet postaje gladno. Sastav je mlijeka takav upravo zato da osigura česti kontakt djeteta s majkom te da dijete dobije što više mlijeka, što mu je potrebno kako bi unutar šest mjeseci udvostručilo porođajnu težinu. Dijete noćnim hranjenjem dobiva jednu trećinu ukupnih dnevnih kalorija.
• Neka istraživanja pokazuju kako bi česti noćni podoji mogli imati veze sa smanjenjem rizika od iznenadne dojenačke smrti u kolijevci.
• Vaša beba će se prestati buditi po noći kad prestane njena potreba za noćnim hranjenjem te kad razvojno za to bude spremna.

Kako produljiti bebino noćno spavanje?

Ako iz nekog razloga želite produljiti cikluse noćnog spavanja, postoji nekoliko načina na koje to možete postići.

• Dojite često. Dijete bi trebalo imati barem 8-12 podoja dnevno. Pokušajte povećati učestalost podoja preko dana i rano navečer. To bi moglo pomoći da si dijete osigura dovoljnu količinu kalorija preko dana, bez potrebe za noćnim obrocima.
• Dopustite djetetu da isprazni jednu dojku do kraja prije no što ponudite drugu, jer će tako dobiti više kaloričnijeg mlijeka koje također može djetetu pomoći da preskoči noćni obrok. 
• Postepeno povećavajte vrijeme budnosti djeteta kupajući ga ili igrajući se s njim navečer, čime možete polako prilagođavati njegov ritam spavanja.
• Ako vi idete spavati nekoliko sati poslije bebe, pokušajte je podojiti u vrijeme kad krećete na spavanje. Većina beba će malo dojiti i zatim ponovno utonuti u san. 
• Ako se dijete noću probudi radi dojenja, dojite u tihoj, zamračenoj sobi. Ne trebate mijenjati pelenu, osim ako je jako mokra ili ako beba ima pelenski osip. 
• Spavanje s djetetom u istom krevetu također može produljiti njegove cikluse spavanja i tako vam oboma osigurati nekoliko sati sna više.

Kako postići da dijete spava dulje ujutro?

Dojenčetu treba najmanje 10 sati sna dnevno. Postoje dvije vrste djece: ona koja se bude prije nego što su se naspavala i ona koja su se naspavala, ali se bude prerano ujutro. Ako imate takvih problema, pogledajte okolnosti pod kojima se djeca bude. Ako ih budi jutarnje sunce, ugradite roletice, ako trebaju promjenu pelena, nabavite super upijajuće pelene za noć, ako se bude rano zato što navečer idu rano spavati, pokušajte ih kasnije navečer stavljati na spavanje.

Ponekad će raniji odlazak u krevet omogućiti i dulji san ujutro jer prekasan odlazak na spavanje može rezultirati lošijim spavanjem i kroz noć i ujutro.

Treba li dijete buditi radi noćnog obroka?

Često vaše novorođenče može biti toliko pospano da se ne budi dovoljno često za obroke i ne dobiva dovoljnu količinu hrane. To može postati začarani krug – što je beba manje hranjena, postaje pospanija. U prvih šest tjedana života novorođenče treba imati 8-12 podoja dnevno. U to vrijeme je vrlo važno pratiti znakove gladi. Ako beba preko dana puno spava, stavite je spavati negdje u svoju blizinu, bavite se normalnim dnevnim aktivnostima i ne stvarajte idealne uvjete za spavanje (tišina, zamračena soba). Kad primijetite da se počinje micati, stvarati zvukove, prinositi prstiće ustima, vrijeme je za obrok. Ponekad su roditelji, u potrebi za odmorom nakon poroda, zahvalni što beba ne plače puno i nije prezahtjevna. Obično ne shvaćaju da postoji problem sve dok prvi put ne odu na pregled i liječnik zaključi da beba dobiva premalo na težini. Ako beba ima dovoljno mokrih pelena dnevno, to znači da dobiva dovoljno mlijeka. Ipak, ako je beba većinu vremena pospana, dobro je i dalje pripaziti na dobivanje na težini.

Ako je vaša beba zdrava, stara preko šest tjedana i dobiva dovoljno na težini nema potrebe buditi je za noćne podoje, osim ako vi ne osjećate veliku napetost u dojkama. Često dojenje osigurava potrebnu stimulaciju za kvalitetnu opskrbu mlijekom. U tom slučaju se preporuča povećati broj dnevnih podoja. Dojite dijete na zahtjev. Makar dojili samo par minuta, djetetu će to dobro doći kao mali međuobrok, a vama će osigurati dodatnu stimulaciju za stvaranje mlijeka.

Što više dojite svoje dijete, više ćete mlijeka stvarati!

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr 

                                                                                                Pripremila: BrankaŠ

Postoje situacije kada prehrana djeteta dojenjem nije moguća i tada prehrana uz pomoć šalice predstavlja najbolji i najsigurniji izbor za majku koja želi održati dojenje. Bez obzira hrani li se dijete izdojenim majčinim mlijekom ili bilo kojim oblikom adaptiranog mlijeka, bočice bi tada trebalo izbjegavati.

Kad je prehrana šalicom potrebna?

Dojenje može biti nemoguće u slučajevima:

• kad je beba preslaba da bi sisala, primjerice ako se radi o nedonoščadi ili o bolesnom djetetu,
• kada je majka odvojena od djeteta zbog teške bolesti ili posla,
• kad majka dohranjuje bebu nadomjeskom zbog premale količine mlijeka.

 

Utječe li hranjenje šalicom na dojenje?

Ne, dojenje se može započeti ili nastaviti u svakom trenutku. Za razliku od hranjenja bočicom, prehrana šalicom ne utječe na način na koji beba hvata bradavicu i siše. Prehrana šalicom može pripremiti nedonošče na dojenje budući da se jezik u oba slučaja giba na isti način. Hranjenje bočicom zahtijeva drugačije gibanje jezika i može uzrokovati "konfuziju bradavice".

Kakvu vrstu šalice upotrijebiti?

Obično bi se trebale upotrijebiti otvorene šalice, umjesto onih s otvorima ili kljunom, koje se teže održavaju.

Tko može dijete hraniti šalicom?

Uz vrlo malo vježbe, svaka odgovorna osoba može uspješno šalicom hraniti bebu. I očevi mogu hraniti šalicom!

Mogu li se sve bebe hraniti šalicom?

Svaka beba koja može gutati može i piti iz šalice. Još dok je u maternici i prije no što je razvila sposobnost sisanja, beba može gutati. Hranjenje šalicom zahtijeva malo energije i kod djece koja su rođena kao nedonoščad takvo hranjenje može započeti prije nego hranjenje bočicom.

Dozvoljavaju li malformacije usta i usne šupljine hranjenje šalicom?

Bebe sa zečjom usnom ili nepcem mogu se uspješno hraniti šalicom i na taj im se način omogućuje dobar napredak dok ne odrastu do dobi kad se malformacija može ispraviti.

Koliko je sigurno hranjenje šalicom?

Šalice se lako čiste uz pomoć deterdženta i vode, osiguravajući odsutnost uzročnika infekcija. Ostatak mlijeka treba obavezno baciti. Uz samo hranjenje nisu povezani nikakvi dodatni rizici.

Beba sama određuje ritam hranjenja – količinu, brzinu, odmor.

Poput dojene bebe, beba hranjena šalicom često će se odmoriti, uzimajući hranu prema svom osobnom ritmu.

Traje li hranjenje šalicom dugo?

Ne, šalica omogućuje djetetu da jede po svom vlastitom ritmu i traje koliko i hranjenje bočicom.

 

Što je s prehranom pomoću bočice?

Hranjenje bočicom može prouzročiti karijes zubi i može spriječiti pravilno razvijanje čeljusti. Hranjenje bočicom smanjuje dojenačku želju za dojenjem ili zbog toga doje na takav način da majci uzrokuju bolne i ranjene bradavice. Hranjenje bočicom trebalo bi izbjegavati.

Zašto je hranjenje šalicom bolje od bočice?

Higijena:

• jednostavan oblik šalice lako se čisti deterdžentom i vodom,
• šalica ne omogućava čuvanje i nošenje ostataka mlijeka,
• bočice i dude teže se čiste i steriliziraju,
• bočice su čest razlog dječjih proljeva i drugih infekcija. Pogodne su za neadekvatno spremanje obroka i ostataka, povećavajući mogućnosti bakterijskih infekcija.

Sisanje:

• šalica ne utječe na način na koji beba prihvaća dojku i siše,
• hranjenje bočicom uči dijete da siše na način koji ga kasnije odvraća od dojenja.

Ljudski dodir:

• kako bi se hranilo šalicom, dijete mora biti budno i mora ga se držati u polusjedećem položaju kako bi moglo srkati mlijeko i odmarati između gutljaja,
• nedonoščad se često hrani cjevčicom i mora ostati u bolnici. Ako majke nauče kako nahraniti dijete šalicom, mogle bi ranije svoju bebu odvesti kući.

Vrijeme:

• iako se dijete hrani po vlastitom ritmu, hranjenje šalicom ne oduzima više vremena,
• hranjenje bočicom traje jednako.

 

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Prevela: Jasna T. 

Izvor: letak "Cup feeding", izdavača IBFAN
Prenosimo uz dozvolu izdavača: www.ibfan.org

Bebe koje privremeno ne mogu dojiti ili isključivo dojiti, najčešće se hrane uz pomoć bočice i dudice. Međutim, mnogim majkama i bebama to stvori probleme koje je teško ispraviti. Kratkoročno rješenje moglo bi biti hranjenje nekom od alternativnih metoda. Dugoročno je dojenje ipak najbolje rješenje za bebu, zato je potrebno vratiti bebu na dojku što prije, a alternativne metode hranjenja mogu pomoći u tome ako se pravilno primjenjuju.

Godinama unatrag, mnogi profesionalci s područja dojenja primijetili su vezu između ranog uvođenja bočice ili duda varalica i problema s dojenjem. Djetetovo odbijanje dojke nakon što je hranjeno bočicom ili mu je davana duda varalica, često se naziva "konfuzija bradavice". Izravna prehrana majčinim mlijekom s majčinih prsiju uvijek ima prednost pred bilo kojim umjetnim izvorom ili mlijekom. Povrh toga, često postoje alternative hranjenju bočicom koje bi trebalo istražiti, poput primjerice, hranjenja šalicom. Ako majka izabere upotrebu bočice tijekom bebinih prvih mjesec dana, neke taktike pri hranjenju mogu pomoći da prelazak na dojenje prođe lakše.

(za majke beba do 2 tjedna starosti)

Dojenje, kao što znamo, funkcionira po sistemu „ponude i potražnje“: onoliko mlijeka koliko beba svojim sisanjem izvlači iz dojke, toliko novog mlijeka stvara majčino tijelo za sljedeći podoj. Kako bi se uspostavila ravnoteža između ponude i potražnje, prvih tjedana je potrebno dojiti često. U najvećem broju slučajeva, 8 do 12 podoja tijekom 24 sata je dovoljno da se potakne proizvodnja zadovoljavajuće količine mlijeka i da se dojenje postepeno uhoda (uz uvjet da majka pazi doji li u pravilnom položaju!).

Poznato je, također, da uspjeh dojenja između ostalog ovisi i o tome odgovara li majka na bebin "zahtjev" za dojenjem, tj. doji li bebu onda kad beba pokazuje znakove da to želi, a ne prema nekom rasporedu.

No, što učiniti ako vam se čini da vaša novorođena beba puno spava – spava više i dulje  nego ste očekivali? Kako u toj situaciji spojiti "dojenje na zahtjev" s potrebom što češćih podoja kako bi se potaknula proizvodnja dovoljne količine mlijeka? Što ako mali spavač redovito zaspi na početku podoja pa niste sigurni je li dovoljno dojio? Svaku majku koja barem malo zna o tome kako u stvarnosti funkcionira dojenje, možda će (pre)dugo spavanje njezine novorođene bebe navesti na pitanja:

• Može li moja beba koja mnogo spava dobro napredovati unatoč manjem broju dnevnih podoja?
• Hoću li imati dovoljno mlijeka ako beba nedovoljno dugo i nedovoljno često doji?

Krenimo ispočetka:

Učestalost podoja

Jako je važno da se što neposrednije nakon poroda stimulira proizvodnja mlijeka. Novorođenčad bi stoga trebala dojiti najmanje 8, a još bolje 10-12 puta (pa i češće) tijekom 24 sata. Nije rijetko da novorođene bebe katkad doje satima bez prekida (tkz. cluster feedings), a zatim spavaju i po nekoliko sati bez prekida. Ovi duži periodi dnevnog spavanja su u redu tako dugo dok beba zadržava onaj minimalni broj od 8 podoja dnevno, ima najmanje 6 mokrih i 3-4 pokakane pelene dnevno, odnosno ako dobro napreduje.

Dojenje na zahtjev

Ono što podrazumijevamo pod nazivom "dojenje na zahtjev", obično započinje kad je beba stara nekoliko tjedana, kada vrati svoju porođajnu težinu i uspostavi se proizvodnja mlijeka. Zdrava beba, starija od 2 tjedna, neće vam zaspati tijekom podoja ako je još uvijek gladna, nego će vam itekako dati do znanja da želi još jesti. Suprotno tome, nije rijetko da novorođenčad starosti do 2 tjedna zaspi tijekom podoja. Prema tome, majka koja doji na zahtjev svoga djeteta bi mogla lako zaključiti da je njezina uspavana beba zapravo - sita i zadovoljna beba. No, pazite - ovo nije uvijek slučaj! Za mnoge, tkz. "mirne bebe" (mlađe od 2 tjedna), a koje imaju duge periode spavanja, te zaspe nedugo nakon početka podoja, često se kasnije uspostavi da ne napreduju dovoljno dobro, a u najgorim slučajevima čak završe i kao - dehidrirane.

Zašto su bebe pospane

Postoji mnogo razloga:

•  lijekovi koje je majka primala prije i tijekom porođaja: epiduralna analgezija, lijekovi protiv bolova, ...)
• neko medicinsko stanje: žutica, infekcija i sl. Žutica je vrlo česta kod novorođenčadi i čini bebe vrlo pospanima. Tako nastaje neka vrsta uzročno-posljedičnog kruga: beba koja je pospana zbog žutice često ne doji dovoljno učinkovito – zato što ne doji učinkovito - ne kaka, zato što ne kaka - razina bilirubina raste.
• previše stimulacije: neke bebe "bježe" u san zbog previše bučne i svijetle okoline
• prejak dotok mlijeka: neke bebe se nemaju snage boriti s prejakim refleksom otpuštanja mlijeka, pa odustanu od dojenja i zaspu minutu ili dvije nakon početka podoja
• nedovoljan dotok mlijeka: ponovo uzročno-posljedični krug: beba koja ne prima dovoljno mlijeka postaje sve pospanija i slabija te radije zaspi nego da plače i traži podoj.
• snažno sisanje koje je potrebno da bi se aktivirao refleks otpuštanja mlijeka, i mlijeko zaista počelo stizati do bebinih usta, može umoriti novorođenče, i ono će možda brzo nakon početka podoja zaspati

Što možete učiniti? 

• Dojite u položaju nogometne lopte (bebe prije i lakše zaspu ako doje u položaju kolijevke). Vidi - položaji
• Ponudite bebi dojku najmanje svaka 2 sata i danju i noću. Noću eventualno dopustite jedan razmak od 4 sata. Vrijeme uvijek računajte od početka podoja: npr., započeli ste podoj u 14 sati i on je trajao otprilike do 14,45. Sljedeći podoj pokušajte u 16 sati. (Da, vjerojatno će vam se činiti da ništa drugo ni ne radite osim što dojite, čekate da beba podrigne i mijenjate pelene. No, to je tako u prvih tjedan, dva. Stoga i ne planirajte u ovo doba ništa drugo raditi: bit ćete sretni ako uopće ulovite koji slobodan trenutak za tuširanje.) Zamolite nekoga za pomoć u kućanskim poslovima. Vaši trenutni najvažniji poslovi su: uspostaviti proizvodnju mlijeka, osigurati da beba dovoljno jede i što više se odmarati. Važno je da shvatite kako vrijeme koje beba provodi na dojci nije siguran znak učinkovitog podoja. Npr., ako bebu stavite na dojku i ona aktivno siše minutu – dvije, a zatim "žvače" dojku i doji u snu sljedećih 30 minuta, moguće je da neće primiti dovoljno zadnjeg, masnijeg mlijeka bez obzira što vam se čini da je podoj trajao 40 minuta. Kvaliteta nutritivnog sisanja jednako je važna kao i vrijeme provedeno na dojci. Mama bi trebala paziti da beba tijekom podoja AKTIVNO siše i GUTA mlijeko.
• Pratite znakove bebinog ulaska u laki san. Prelasci iz lakog u duboki san su kod beba češći nego u odraslih. Vaši pokušaji da probudite bebu i ponudite joj dojku bit će mnogo uspješniji upravo ako ih radite u fazi lakog sna. Znakovi lakog sna su:

1. pomaci očima (REM) unatoč zatvorenim vjeđama
2. pomaci mišića lica
3. pomaci ručicama, nožicama ili ustima (kao da siše)

Zapamtite, vaši pokušaji da probudite dijete koje spava dubokim snom mogu biti potpuno neuspješni, no već nekoliko minuta kasnije možete uloviti jednu od faza lakog sna.

• Čim primijetite da vam slabi dotok mlijeka na jednoj dojci, pokušajte kompresije dojke i/ili premjestite bebu na drugu dojku na nekoliko minuta, a zatim je opet vratite na prvu dojku i pustite je da zaspi sišući
• Poduprite svoju dojku za vrijeme podoja kako ne biste njezinom težinom opterećivali bebinu bradu
•  Izdojite nekoliko kapi mlijeka na bebine usnice ili ispustite mlaz mlijeka direktno u bebina usta - to će je potaknuti da prihvati dojku.
• Otkrijte bebu, skinite je do pelena i uspostavite kontakt kože na kožu
• Smanjite rasvjetu u sobi. Oči novorođenčeta su osjetljive na svjetlost pa će zbog previše osvjetljenja oči radije držati zatvorene.
• Pričajte bebi i pokušajte s njom uspostaviti kontakt očima
•  Podignite bebu, naizmjenično je stavljajte u okomit pa u vodoravan položaj.
• Pojačajte stimulaciju: nježno mazite bebu kružnim pokretima po leđima ili vrhu glavice.
• Presvucite pelenu. Većinu beba će to razbuditi.
• Nježno obrišite bebino lice rashlađenom vlažnom tkaninom.

Upamtite: ako imate pospanu bebu koju treba podsjećati na dojenje, najvažnije je da budete sigurni da prima dovoljno mlijeka. Redovito pratite broj mokrih i pokakanih pelena, osobito ovih prvih nekoliko tjedana. Ako beba ne dobiva dovoljno na težini, potražite savjet stručne osobe kako biste još jednom analizirali vašu praksu dojenja i pronašli moguće rješenje problema.

I na kraju, ma kako iscrpljujuća bila, ova faza je također - prolazna. Jednom kada beba počne stabilno i redovito namicati grame možete se opustiti i započeti dojenje na zahtjev. Tada izbacite gledanje na sat i dopustite vašoj bebi da sama uspostavi svoj ritam hranjenja.

Sretno!

 

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr 

Pripremila: GoranaVF

Izvor: http://www.breastfeedingbasics.com/

Velika većina žena jako se dobro priremi za porod. Pročitale su knjige, išle na tečajeve, provele sate i sate diskutirajući s mamama, svekrvama i prijateljicama i surfajući po netu. A sve to za nešto što će biti gotovo za nekoliko sati. S druge strane, neke od tih žena ne provedu niti pola sata educirajući se o dojenju – jednom prekrasnom iskustvu koje može trajati godinama.

Jako mali broj žena doji bez ikakvih problema. Velika većina nas koje doje ili su dojile prolazile su kroz probleme s bolnim i ranjavim bradavicama, zastoje, štrajkove. Koliko god da nas obasipali izjavama kako je dojiti prirodno, nemojte pomisliti da će se sve rješavati samo od sebe. Dojenje je vještina koju i vi i dijete morate naučiti. Može vam trebati i do dva mjeseca da se uskladite i uvježbate.

Trud koji uložite u educiranje za dojenje će vam sigurno se isplatiti, a čvrsta odluka da ćete dojiti, koju ćete donijeti još u trudnoći, može vam samo pomoći. Vašem djetetu ne možete dati bolji start u životu, a svi problemi su ionako rješivi i prolazni. Na kraju ćete se sjećati dojenja kao jednog prelijepog iskustva i jednog specijalnog, neopisivog odnosa blizine i ljubavi s vašim djetetom.

Na Rodinim stranicama o dojenju možete naći dosta informacija, a i konkretne pomoći pri rješavanju problema. Ali to vam možda uopće neće biti dovoljno. Čitajte knjige o dojenju već u trudnoći. Upoznajte se sa slobodnim dojenjem, položajima pri dojenju, definicijom mokrih pelena. Nemojte biti nespremni onog trenutka kada vam vašu bebu donesu na podoj. Pogledajte naš letak Bebini savjeti za mamu i tatu.Ne zaboravite da situacija u hrvatskim rodilištima ne ide u prilog dojenju. Pokušajte roditi bez ikakvih lijekova i pokušajte dojiti u prvom satu života vaše bebe ako ikako bude moguće. U bolnici će vam bebu donositi na podoj prema rasporedu, ne prema bebinoj potrebi, a sestre neće uvijek biti spremne da vam pomognu ispravno namjestiti dijete, zato pogledajte naš tekst Ispravan položaj pri dojenju i njega dojki. U međuvremenu će joj davati adaptirano mlijeko, glukozu ili ne daj Bože čaj da je ne bi slušali kako plače u sobi za bebe. Nekakva krnja verzija rooming-ina postoji u nekim rodilištima u Hrvatskoj. Izaberite roditi tamo. Zašto kažem krnja? Zato što vam neće dozvoliti da beba uz vas bude i noću. A noćno dojenje je neizmjerno važno za proizvodnju mlijeka.

U rodilištu ćete dobiti i jedan lijepi paket. Da bi vašu bebu napravio sretnom, zove se Sretna beba. No, sadržaj tog paketa ne samo da krši međunarodne sporazume koje je Republika Hrvatska potpisala, nego vam sigurno neće pomoći u nastojanjima da dojite. Pročitajte malo više o tome u tekstu Osvrt na paket Sretna beba. Dati novorođenčetu primjerke čajeva, dječje hrane i reklame Hippa i Nuka NIJE poklon.

Šeširiće koje će vam možda ponuditi u bolnici galantno odbijte. Zašto? Pročitajte ovdje. Isto tako ne koristite dude i bočice da ne bi došlo do konfuzije bradavica.

Nakon tri dana će vas iz rodilišta pustiti kući. I tek onda nastaju problemi. Kako niste dojili na zahtjev u rodilištu, niste niti počeli raditi na uspostavljanju ravnoteže izmedu proizvodnje i potražnje. Koliko se mlijeka posiše, toliko ga se i stvori. Zato vam beba može željeti dojiti po cijele dane. Lezite u krevet, dojite i odmarajte se kada beba spava. Ovo stanje je prolazno.

U ovome periodu ”izležavanja” vjerojatno nećete biti pošteđeni ”dobronamjernih” savjeta kako sigurno nemate dovoljno mlijeka i to zato što vam mame, tetke i strine tog istog mlijeka nisu imale. Da li je to moguće, pročitajte u tekstu Strah da nemate dovoljno mlijeka. Ne zaboravite da naše mame koje su rodile 70-ih, 80-ih uglavnom nisu dojile i da vam one ne mogu pružiti podršku koju trebate i očekujete.

Uz početak dojenja često idu i bolne bradavice, što je neugodan, ali prolazan i rješiv problem. Pogledajte ovdje kako se nositi s tim.

Sljedeće što vas čeka je prvi skok u razvoju. A ako ste poslušali omiljeni savjet patronažnih da se uvijek nakon podoja izdojite do kraja, onda ćete vjerojatno iskusiti i zastoj mlijeka. Nemojte se izdajati nakon podoja. To samo šalje krive informacije vašem tijelu koliko mlijeka treba proizvesti. Beba svo to mlijeko ne može popiti i zastoj je neizbježan.

Onda, kada ste već pomislili da sve imate pod kontrolom, krenu famozni grčevi. Postoje teorije da grčevi uopće ne postoje. To, naravno, nisu dokazane teorije. Ono što je dokazano je da djeca koja slobodno doje imaju slabije grčeve i puno ih lakše podnose. Naša kultura, kojoj su grčevi baba Roga br1 kojom plaše buduće majke i očeve vam sigurno neće propustiti spomenuti kako bebi protiv grčeva pomaže čaj od komorača. Je li to istina? Možda, ni to se ne zna. Ono što je sigurno istina je da se davati čaj ovako malome djetetu ne smije, a da potpuno isti efekt imate ako ga vi popijete pa ga beba dobije kroz vaše mlijeko. Općenito, bebi do 6 mjeseci života ne treba nikakva dodatna tekućina. Vaše mlijeko utažuje i žeđ i glad. U početku podoja mlijeko je vodenasto, a poslije sve masnije i hranjivije.

Vaša beba ima tri mjeseca, sve ste probleme s dojenjem uspješno riješili, pravi ste stručnjak. Što je sljedeće? Nadohrana! Mame, bake, strine i tete će vam pričati kako ste vi s tri mjeseca već jele blitvu i pašta fažol. Ali, vjerujte mi, to nije ništa čim se treba hvaliti. Isključivo dojenje se preporuča do 6 mjeseci starosti, kada je djetetov probavni sistem puno zreliji i vjerojatnost da će se razviti neka alergija manja. Budite posebno oprezni ako u obitelji imate povijest alergija. Više o nadohrani pročitajte ovdje. A ovdje o tome do kada dojiti i koliko je prirodno dojiti. Nemojte se obazirati na priče da nije dobro dugo dojiti jer će se dijete više vezati za vas, a naročito se nemojte obazirati na priče da dečke ne bi trebalo dugo dojiti zbog njihovog emocionalnog razvoja. Kratko i jasno – to su gluposti.

Ne zaboravite da je mogućnost da nemate mlijeka minimalna, skoro pa nemoguća. Ne zaboravite da se onoliko mlijeka stvori koliko ga beba posiše. I ne zaboravite broj Rodinog SOS telefona za dojenje. Sretno!

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr 

Pripremila: SandraW

U nekim je zemljama pretilost najčešći prehrambeni poremećaj u djece. To predstavlja važan faktor rizika za bolesti srca i krvnih žila u odrasloj dobi. Prevencija pretilosti postaje perspektiva javnog zdravstva i ima veliku važnost jer intervencije smanjivanja tjelesne težine kod pretile djece nisu samo skupe, nego i rijetko uspješne. Dok su kratkoročne dobrobiti dojenja jako dobro utvrđene, u novije su vrijeme dokumentirane i moguće dugoročne dobrobiti, iznad dobi od dvije godine.

Postoji nepobitan dokaz koji navodi kako dojenje smanjuje rizik od pretilosti u djece. To je posebice relevantno u kontekstu rapidnog povećanja pretilosti u djece i odraslih. Korisni učinci dojenja na kasnije faktore rizika od bolesti srca i krvnih zila, uključujući krvni tlak i profil lipida plazme, također su iznimno značajni. Novije je istraživanje, ustvari, donijelo važne informacije u pogledu prevencije pretilosti u djece i odraslih. To bi saznanje moglo biti preneseno na aktivnosti u prevenciji pretilosti kao dugoročno rješenje u zajednicama koje ulažu napore u pronalazak rješenja.

U ovom sažetku nudimo informacije o ulozi dojenja u suzbijanju pretilosti u ranoj fazi. Produljeno dojenje ima zaštitni učinak na kasniju pojavu pretilosti. Postoje prilično dosljedni rezultati novijih istraživanja koji povezuju prehranu dojenčadi s rizikom pojave pretilosti u djetinjstvu.

Čak i ako dojenje štiti samo od pretilosti u doba djetinjstva i adolescencije, to bi bilo značajno u kontekstu  bolesti vezanih uz pretilost, poput dijabetesa tip II. Trebali bismo usmjeriti svoje ideje na intervencije u periodu ranog djetinjstva, a dojenje bi trebalo biti prvo na listi intervencija. Izbjegavanje će umjetne hrane u dojenačkoj dobi biti presudno za takva nastojanja.

Na koji način dojenje doprinosi prevenciji pretilosti

Postoji pretpostavka da je zaštitni učinak dojenja na pretilost povezan s unošenjem manje količine hranjivih tvari i sporijem prirastu težine kod dojene djece u ranom periodu života. Upravoje to predmet ispitivanja u nekim zajednicama.

Treba razmotriti nekoliko činitelja:

• Majčino mlijeko je fiziološka norma za normalan rast i razvoj dojenčeta. Svi sisavci proizvode mlijeko i svako mlijeko ima poseban sastav prilagođen potrebama baš te vrste sisavaca. Ljudi rastu do određene mjere i razvijaju se na određene načine. Upotreba mliječne formule za dojenčad još je u svojoj ranoj fazi – dvije možda tri generacije? Još uvijek dolazimo do saznanja o učincima dugororočne upotrebe koje ova radikalna promjena u prehrani dojenčadi ima na našu populaciju.
• Poremećaji metabolizma u dojenačkoj dobi –  Smatra se da pretjeran unos kalorija u dojenačkoj dobi može voditi porastu broja masnih stanica u organizmu dojenčeta. Tako u budućnosti višak masnoća može biti pohranjen u većem broju stanica, nego što inače jest.
• Majčino mlijeko je živa tekućina, nezamjenjiva, potpunog djelovanja i okusa, sa suptilnim razlikama u kompoziciji pri svakom novom hranjenju.
• Programiranje fiziologije leptina – Nedavno otkriven protein u ljudskom mlijeku, leptin, služi za regulaciju potrošnje energije i može djelovati kao kontraregulatorni hormon na inzulin. Također, može djelovati kao kružni faktor zasićenosti. Količina mlijeka koju beba popije nije odredjena od strane roditelja ili skrbnika koji želi da beba “popije sve do kraja” ili pojede pun tanjur. Leptin i bebine reakcije na popijeno mlijeko funkcioniraju na način da beba popije onoliko koliko joj treba.
• Dojenje je prilagodljiv proces – Konzumiranje se hrane kod beba mijenja prema njihovim individualnim potrebama te se majčine zalihe automatski prilagodjavaju tim potrebama, kada se bebu hrani na njezin zahtjev. Dojene se bebe lakše prilagodjavaju i dohrani. Majke dojenih beba imaju opušteniji odnos prema prehrani svog djeteta čvrstom hranom i stoga njihova djeca jedu raznovrsniju hranu te su viša i mršavija od djece hranjene mliječnom formulom.

Kratak pregled nekih znanstvenih dokaza 

1. Liese AD et al. Povezanost prekomjerne težine i dojenja kod 9 i 10- godišnjaka u

Njemačkoj INT J OBESITY 2001; 25(11): 1644-50. 1995-96. istraživanje provedeno na 2106 9 i 10-godisnjaka u Njemačkoj pokazalo je “izrazito nisku učestalost prekomjerne težine kod dojene djece u odnosu na djecu koja nisu bila dojena, u Dresdenu i Munchenu”. Istraživači su, također, istakli kako “produljeno dojenje i duže trajanje isključivog dojenja ima značajnu povezanost sa smanjenjem učestalosti prekomjerne težine”.

1. Gillman NW et al. Rizik od prekomjerne težine medju adolescentima koji su bili dojeni. JAMA 2001; 285: 2461-67. U Sjedinjenim je Američkim Državama istraživanje provedeno 1996-97. na 15341 9-14-godišnjaka, pokazalo da je“dojenčad koja je bila hranjena isključivo majčinim mlijekom u prvih 6 mjeseci života imala manju incidenciju (oko 22%) prekomjerne težine 9-14 godina kasnije. Autori su zaključili da što duže dojenje traje, to je zaštita od pretilosti jača.
2. Kries R von et al. Dojenje i pretilost: presječno istraživanje. ADV EXP MED BIOL 2000; 478:29-39. U Njemačkoj su autori u istraživanje uključili 9206 bavarske djece, koja su krenula u školu 1997. te otkrili kako je učestalost pretilosti kod djece koja nikad nisu bila dojena 4,5%, a kod djece koja su bila dojena 2,8%. Očit je bio i pad pojave pretilosti s obzirom na dužinu razdoblja u kojem su djeca bila dojena i.e. 3,8%, 2,3%, 1,7% i 0,8 % za dojenje do 2 mjeseca, 3-5 mjeseci, 6-12 mjeseci i preko 12 mjeseci, za svako posebno. Kod djece koja su bila dojena, rizik za prekomjernu težinu iznosio je 20%; ako su bila dojena 6 mjeseci 35%; bilo je i još više naglašenih učinaka u pogledu pretilosti, 25% i 43%, svaki posebno.

1. Armstrong J et al. Dojenje i smanjenje rizika od pretilosti. Lancet 2002; 359:

2003-2004. U ovom je istraživanju sudjelovalo više od 30000 djece iz Škotske koja su bila ili isključivo dojena, ili isključivo hranjena mliječnom formulom.

Sva su djeca ispitana u starosnoj dobi od 3 do 3 i pol godine. Gledao se indeks

tjelesne mase i jesu li djeca dojena. Istraživači su identificirali djecu kao pretilu, ako im je BMI bio između 2% i 5% najviših, kod djece iste dobi. Kad je pretilost definirana među onih 2% s najvišim BMI kod dojene djece, učestalost je pretilosti smanjena za 30%. Među 5% je bila nešto viša. Otkrića su se pokazala točnima čak i kada su u obzir uzeti i neki faktori poput socijalno ekonomskog statusa, spola i porođajne težine.

Zaključak

Rezultati ovih istraživanja podržavaju činjenicu kako dojena djeca imaju za skoro jednu trećinu manju mogućnost pojave pretilosti u ranom djetinjstvu. Također je potkrijepljena činjenica da dojenje može biti korisno u borbi s rastućim problemom pretilosti u djetinjstvu. Promicanje je dojenja u kampanji protiv pretilosti prijeko potrebno i trebalo bi biti početna točka razmatranja problema vezanih za probleme prekomjerne težine i pretilosti u populaciji koja se suočava s pretilošću kao značajnim problemom. Optimalno dojenje uključuje isključivo dojenje prvih 6 mjeseci i adekvatnu dohranu nakon 6 mjeseci, uz produljeno dojenje do druge godine ili dulje. To je, jednako kao i izbjegavanje umjetne hrane, ostvariva praksa koja je majkama omogućena na svim razinama; bez obzira na prihode, jezične barijere i zemljopisni položaj. Dojenje je, stoga, potencijalno korisno za populacijske strategije usmjerene na prevenciju pretilosti, posebice zajedno s ostalim činiteljima korisnim za zdravlje i pravilan razvoj djeteta koje osigurava dojenje.

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr 

Prevela: TamaraJ

Izvor: IBFAN Asia Pacific / Breastfeeding Promotion Network of India (BPNI)

Ovaj tekst zamišljen je isključivo kao sažetak pozitivnog utjecaja dojenja na okoliš, svrha mu NIJE uzrokovanje grižnje savjesti onim ženama koje ne doje!

Ovo je prijevod i obrada dijela WABA materijala "Breastfeeding Nature's Way", sastavljenog za tjedan dojenja 1997.

http://www.waba.org.br/index.html
 

 

Proizvodnja adaptiranih mlijeka troši energiju

Proizvodnja adaptiranih mlijeka odvija se industrijski, potrebne su visoke temperature da bi mlijeko pretvorile u prašak. Ovaj se proces širom svijeta radi uz pomoć električne energije koja se najčešće proizvodi u hidro ili nuklearnim elektranama. Te elektrane jako nepovoljno djeluju na okoliš.

S druge strane, majčino se mlijeko proizvodi prirodno. Prirodna prehrana jedne majke pretvara se u nezamjenjivu i jedinstvenu hranu za dijete. To je energetski najefikasniji sistem za proizvodnju hrane koji je ikada postojao.

Dojenje je uvijek bolji izbor

Adaptirana mlijeka prolaze kroz mnoge procese u tijeku proizvodnje u kojoj se kravlje mlijeko mijenja i obogaćuje različitim dodacima.

Majčino mlijeko je živo piće. Mlijeko svake žene specijalno je prilagođeno djetetu i stalno se mijenja kako bi odgovaralo djetetovim potrebama. Jednim dijelom tijekom podoja, ali i od dana do dana, mjeseca do mjeseca. Kad je mama bolesna, ona proizvodi antitijela koja prelaze u mlijeko i tako štite dijete.

Industrijski napravljeno mlijeko može lakše biti zagađeno

Industrijsko zagađenje znači da su otrovi, npr. dioksin i PCB, u našoj hrani, tijelima, svugdje. PCB se nalazi i u kravljem i u majčinom mlijeku. WHO i ostali autoriteti ipak preporučuju dojenje. Jedan aktualan WHO-ov izvještaj kaže: "Rizik kontinuiranog eksponiranja kemikalijama u majčinom mlijeku mora se mjeriti s rizicima infekcija ili neuhranjenosti tamo gdje je dojenje ograničeno ili skroz prekinuto.". Ni kravlje mlijeko ni pitka voda ne mogu izbjeći nečistoće. Studije pokazuju da, ako je dijete izloženo onečišćenjima dok je u majčinoj utrobi, može mu se oštetiti kratkoročna memorija, ali se ona poboljšava u direktnoj proporciji s dužinom dojenja.

Na našu veliku sreću, izvještaji iz Kanade, Njemačke, Luksemburga, Norveške, Švedske i Velike Britanije pokazuju da se količina nečistoća u majčinom mlijeku konstantno smanjuje. Na primjer, brojke iz Norveške i Velike Britanije pokazuju da je količina dioksina u majčinom mlijeku između 1988. i 1994. smanjena za 35%.

Transporti zagađuju i troše gorivo

Kravlje mlijeko, prah i dodaci koji se koriste u adaptiranom mlijeku dugo putuju prije nego postanu gotov proizvod. Nakon završene proizvodnje, proizvod se transportira u skladišta, u trgovine i na kraju u kuću. Mnoge zemlje uvoze adaptirana mlijeka iz različitih dijelova svijeta. Ovi transporti predstavljaju rasipanje gorivom i onečišćuju zrak širom zemaljske kugle.

Majčino mlijeko ne treba nikakav transport. Svaka mama ima puno skladište gdje god se nalazila.

Pakiranje adaptiranog mlijeka je rasipanje plastike, papira i lima.

Bočice, dude i ostali pribor potreban za hranjenje bočicom, predstavlja rasipanje stakla, plastike, gume i silikona. Čak 550 milijuna konzervi koje se prodaju samo u SAD-u svake godine mogu okružiti svijet 1.5 puta ako se poredaju jedna kraj druge. Godine 1987. prodano je 4.5 milijuna  konzervi u Pakistanu. Ove limenke dosegnule bi vrh Mount Everesta. Osim toga, velik dio ambalaže biološki je nerazgradiv. Treba mu 200 do 450 godina da se razgradi. Tijekom tog vremena, predstavlja samo hrpu smeća koja raste i zagađuje okolinu.

Majčino mlijeko ne treba pakirati. Majčino mlijeko ima svoje prirodno, dobro isprobano pakiranje koje je ujedno i dobro za okoliš.

Pripremanje je daljnja rastrošnost

Da bi se napravilo adaptirano mlijeko, u količini dostatnoj tromjesečnoj bebi, treba 1 litra vode dnevno. Dodatne 2 litre troše se na sterilizaciju duda i bočica. Na mnogim mjestima u svijetu nema dovoljno vode i mame ne mogu držati bočice i dude čistima.

Majčino mlijeko uvijek je spremno za upotrebu, ima ispravnu temperaturu, ne mora se sterilizirati i ne zagađuje okolinu.

 

Dojenje: dobro za djecu, dobro za mame, dobro za okoliš

Dojenje je prirodan način da se djetetu osigura prehrana prvih 6 mjeseci života, bez eksploatacije prirodnih bogatstava. Majčino mlijeko prirodan je i ponovljivi proces i žene mogu biti ponosne što ga proizvode.

Mnogo je prednosti dojenja. Dojenjem majka djetetu pruža najbolju hranu koja štiti od bolesti i osigurava fizički i psihički razvoj. Dojenje ima zdravstvenih prednosti i za majku: smanjuje rizik raka dojke i maternice, smanjuje krvarenje nakon poroda, prirodna je metoda kontracepcije.

Dojenje čini i da se žene osjećaju sigurnije u sebe. Daje im kapacitet da hrane i štite svoje dijete, a smanjuje ovisnost o komercijalnim proizvodima. Dojenje odgovara svim sektorima društva: ekonomskom, ekološkom i socijalnom. Ipak, zadnjih je godina smanjena mogućnost žena da doje svoje dijete zbog, između ostalog, propagande adaptiranog mlijeka i nedostatka podrške u ženinom okruženju.

Milijuni djece razbole se svake godine jer nisu dojena. WHO procjenjuje da bi se smrt najmanje 1 milijuna djece izbjegla dojenjem. Sve žene trebale bi imati pristup edukaciji, pomoći i podršci kako bi mogle doista same birati kako hraniti svoje dijete. Jako je važno da svi podržavamo i štitimo dojenje.

Jedan dio društva treba naučiti koje su prednosti dojenja i kako mogu podržavati ženu da doji. Koliko je zemalja uračunalo proizvodnju majčinoga mlijeka u BNP? Umjesto toga bacaju se veliki novci za kupnju adaptiranih mlijeka dok se ženina sposobnost održavanja života potpuno zaobilazi. Diskriminirajuće rutine na radnom mjestu i u domu, zajedno s lošim zakonskim regulativama, sprječavaju majke da doje svoju djecu.

Mnoge kampanje za promidžbu dojenja pričaju o zdravstvenim, prehrambenim i psihološkim prednostima dojenja, ali zaboravljaju na pozitivan utjecaj na okoliš. U novije vrijeme raste svijest ljudi i vlada o pitanjima okoliša i ekoloških sustava. Dojenje bi trebalo aktivno prikazivati i kao ekološku prehranu. Ne smijemo zatvoriti oči pred štetama koje čini hranjenje na bočicu. Mnoga društva širom svijeta podržavaju dojenje iz ekološke perspektive.

 

Što se to događa u svijetu?

Ako bi jedna multinacionalna kompanija proizvodila nešto što:

• je bogato s prehrambenog stajališta
• ima božanstven okus
• sprječava i ublažava bolesti
• je skoro besplatno za proizvodnju
• može se isporučiti u velikim količinama
• uvijek odgovara potrebama potrošača …

Izlazak na tržište s takvim proizvodom značilo bi da bi dionice te kompanije bile br. 1 na burzi!! Znanstvenici koji su otkrili ovaj proizvod osvajali bi nagrade. Svi koji su bili u procesu proizvodnje postali bi znatno imućniji.
Žene proizvode ovakav proizvod od kada je svijeta i vijeka, a one čine pola populacije koja je najmanje bogata i moćna. (Citat iz G. Palmers "Politics of Breastfeeding".)

Kao sto se drvo okreće suncu

Dijete se okreće majčinim grudima

To je prirodni način….

 

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Izvori: http://www.greenpeace.org/GreenpeaceEconet

WWF Global Network

Način kontracepcije o kojem će se u ovom tekstu govoriti primjeren je obiteljima koje već imaju jedno dijete i na prirodan način žele odgoditi mogućnost sljedeće trudnoće. Dojenje je potpuno prirodan način da se postigne izostanak menstruacije i na taj način što duže održi neplodni period.

Žene koje žele dojiti ograničene su u izboru kontracepcije. Hormonalne metode remete proizvodnju mlijeka i preostaju samo mehanički načini sprječavanja trudnoće (prezervativ).

Za dojenje će većina educiranih žena reći da je nepouzdana metoda kontracepcije. Liječnici će to rado potvrditi. Druge žene koje doje, govorit će o metodama kontracepcije koje koriste, a vrlo rijetko će se naći žena koja će sa sigurnošću tvrditi kako je dojenje za nju najbolja metoda i kako je dovoljno pouzdana.

Žene koje se oslanjaju na dojenje, kao prirodan način razdvajanja trudnoća, u slučaju da su upoznate s pojmom ekološko dojenje, jesu žene educirane podrobnije od prosjeka koji tvrdi da je dojenje nepouzdano. Ključni pojam za razumijevanje odnosa između dojenja i neplodnosti jest ekološko dojenje. Ekološko dojenje nije bilo kakvo dojenje i ta razlika je upravo ono što ekološko dojenje čini relativno pouzdanom metodom u sprječavanju trudnoće.

Godine 1997. magazin "Healthy Pregnancy” piše: “Contrary to popular belief, breastfeeding does not halt ovulation, so it is not an effective birth control method." (Suprotno ustaljenom vjerovanju, dojenje ne zaustavlja ovulaciju, pa zbog toga nije učinkovit način kontracepcije.). S obzirom da se dojenju pristupa različito u različitim kulturama, ova tvrdnja se može odnositi samo na onu kulturu u kojoj se dojenju pristupa na način koji se kosi s načinima ekološkog dojenja. (U razvijenim zemljama vrši se pritisak na majku da se mora vrlo brzo vratiti na posao, da nije pristojno dojiti dijete u javnosti, da dojenje starijeg djeteta previše veže dijete za majku itd. dok je u slabije razvijenim zemljama normalno da majka posvuda nosi dijete sa sobom i doji ga kad god to dijete zaželi, dijete spava s majkom u krevetu i dojka mu je dostupna u bilo koje doba dana i noći, ne poznaju se ni bočice ni dudice.)

Ekološko dojenje je prirodni način da se osigura takozvana laktacijska amenoreja, izostanak menstrualnog ciklusa uslijed dojenja. Ekološko dojenje, kako ga je opisala Sheila Kippley u svojoj knjizi "Breastfeeding and Natural Child Spacing", počiva na jednom jedinom principu koji je stran i teško primjenjiv u kulturi razvijenih zemalja. Taj princip glasi: neograničeno dojenje, odnosno dojenje prema bebinim potrebama i željama. Postoji puno razloga zašto je u razvijenom svijetu neograničeno dojenje teško postići. No, da bi se takvo dojenje ipak postiglo postoje pravila podijeljena u dvije faze.

Prva faza

Prva faza traje obično šest mjeseci. To je period kada dijete isključivo doji. Nije potrebno davati drugu hranu ni tekućine. Sedam pravila koje treba koristiti kako bi dojenje bilo ekološko dojenje i učinkovit način kontracepcije su:

1. U prvih šest mjeseci života dijete mora isključivo dojiti. Ne koristiti drugu hranu ili tekućinu (dakle, isključiti i adaptirano mlijeko i vodu i čaj). Ovo pravilo je vrlo važno ne samo za ekološko dojenje već i za uspješno dojenje uopće jer omogućava uspostavljanje ravnoteže između potreba djeteta i proizvodnje mlijeka. Majka koja želi neograničeno dugo dojiti svoje dijete mora poštivati zakon ponude i potražnje: što se dijete češće i dulje doji, proizvodnja mlijeka je veća. Majčin organizam prati potrebe djeteta i njegov rast. Majka ima dovoljno mlijeka i za novorođenče od npr. 3 kg kao i za dijete od 6 mjeseci s otprilike 7 kg. Ako ne postoji ta ravnoteža i umjetno se prave veći razmaci između hranjenja, veća je mogućnost povratka menstruacije i prestanka neplodnog perioda. Također je i veća mogućnost prerane dohrane koja vodi prestanku dojenja.
2. Umirivati bebu na grudima. Ne treba se plašiti da će često dojenje imati loš utjecaj na bebu. Bebe se najlakše umire dok doje i to je za njih najugodniji način. Tako se potiče vezivanje majke i djeteta, djeluje umirujuće na oboje. Umirivanje bebe na prsima omogućava često dojenje i smanjuje mogućnost prestanka amenoreje.
3. Ne koristiti bočice i dude varalice. Umirivanje bebe dudom varalicom smanjuje broj podoja i vrlo brzo dijete ne mora dojiti da bi se umirilo nego doji samo kada je gladno. To može znatno umanjiti broj obroka i može voditi prema shematskom hranjenju, npr. svaka tri sata. Bebe kojima se daje duda i tijekom noći, preskaču i ta dojenja i onda brzo nastupa povratak menstruacije i prestanak neplodnog perioda.
4. Spavati s bebom tako da dobije i noćna hranjenja. Ako dijete spava uz majku i može dojiti kada želi u toku noći, uspostavlja se mir za roditelje i za dijete, jer dijete prije zaspi, a dok god postoje redovna noćna hranjenja, male su šanse da je žena plodna jer često dojenje održava stanje amenoreje.
5. Spavati s bebom preko dana. Kada majka uspavljuje dijete dojenjem, održava se dovoljan broj hranjenja u toku dana da ne nastupi prekid amenoreje. Dojenje pred spavanje je način da se unese okvirna struktura vremenima i frekvenciji dojenja. Unosi određenu sigurnost, red u raspored hranjenja i mir za dijete i za majku. Za majku je potrebno da se odmara u toku dana jer je to povoljno za proizvodnju mlijeka.
6. Dojiti često u toku dana i noći i izbjegavati rasporede hranjenja. Dijete koje doji na zahtjev imat će dane kada će dojiti tri ili pet puta na dan, ali i dane kada će podoj tražiti i deset ili više puta. To je u redu. Ne treba se zabrinjavati i ne treba ići prema shemama i uvijek istom razmaku između dva dojenja. Treba osluškivati bebine signale i prema njima se ravnati.
7. Izbjegavati sve što ograničava dojenje ili razdvaja majku od bebe. To mogu biti duge posjete za vrijeme kojih se ustručavamo podojiti dijete, to može biti rani povratak na posao, polazak u jaslice ... To su sve situacije koje će utjecati na dojenje. Poznato je da neke bebe koje idu u jaslice i ne mogu dojiti u toku dana, to nadoknade kada se vrate kući. Ovo je u redu za održavanje dojenja, ali u cilju održavanja amenoreje nije. Kada nastupe duže pauze između dojenja, brzo se javi i menstruacija. Te pauze mogu biti pauze koje nastaju preko dana dok je dijete odvojeno od majke ili pauze u toku noći kada je dijete ograničeno u dojenju jer roditelji smatraju da je vrijeme da dijete spava cijelu noć bez buđenja. Ne ulazeći u ispravnost ovog mišljenja, promatrajući učinak koji prekidanje bilo kojeg obroka u toku dana ima na prirodni način održavanja amenoreje, došlo se do zaključka da se uslijed ograničavanja dojenja prekida period amenoreje.

Druga faza

U prvoj su fazi objašnjena pravila kojih se treba pridržavati u prvih šest mjeseci dok dijete ne prima drugu hranu. Sa šest mjeseci se može početi s dodavanjem drugih namirnica. Tada nastupa druga faza koja se, u dojenju, ne razlikuje puno od prve. Važno je zadržati sva stara pravila oko dojenja, a dodatnu hranu uvoditi polako. Na početku druge faze dojenje se ne ograničava niti se smanjuje potreba za dojenjem. Broj obroka će neko vrijeme najvjerojatnije ostati isti, a onda se polako smanjivati, prema bebinom ritmu. Najbolja praksa koja je do ovog perioda ustanovljena je pratiti djetetove signale i prema njima dojiti. Ne treba se zabrinjavati zbog povećane ili smanjene frekvencije dojenja, zbog sporog uvođenja drugih namirnica ili zbog drugih stvari. Najprirodniji i najbolji ritam je onaj koji dijete odredi. Druga faza će duže održati period amenoreje ukoliko se dijete ne ograničava u dojenju.

Statistike!

Vjerojatno se pitate koliko je ova metoda učinkovita i pouzdana. Ako se provodi prema uputama koje Sheila Kippley daje, ekološko dojenje je pouzdana metoda produžavanja perioda prirodne neplodnosti.

U prva tri mjeseca ekološkog dojenja, mogućnost za trudnoću praktično ne postoji. U sljedeća tri mjeseca postoji 2% mogućnosti trudnoće prije prve menstruacije. Iza djetetovog šestog mjeseca, mogućnost zatrudnjivanja je 6%. Ovo znači isto tako i da žena ima 94% šanse da NE zatrudni nakon navršenog šetog mjeseca života djeteta, ukoliko prakticira ekološko dojenje.

U prosjeku, žene koje primjenjuju ekološko dojenje dobivaju prvu menstruaciju između 14. i 15. mjeseca nakon poroda. Od toga, period amenoreje se prekida u prvih šest mjeseci nakon poroda kod 7% žena. Kod 37% žena se menstruacija vrati između 7. i 12. mjeseca. Kod najvećeg dijela žena, 48%, amenoreja je prekinuta u toku druge djetetove godine. Određeni broj (8%) ostaje bez menstruacije i duže od dvije godine iza poroda.

Iako se može činiti da je razlika velika u dužini amenoreje kod različitih žena, prosječno je manja razlika u dužini neplodnog perioda jer žene kod kojih je period amenoreje ranije prekinut, prvih nekoliko menstrualnih ciklusa još nisu plodne, dok žene kojima je period amenoreje prekinut kasnije, obično su odmah i plodne. Ovo znači i da žene koje dobiju menstruaciju ranije, nisu izložene prevelikom riziku od iznenadne trudnoće, obzirom da je prvih nekoliko ciklusa žena često neplodna.

Srž ekološkog dojenja je zapravo u prirodnom majčinstvu. Stvara se prisan odnos između majke dojilje i djeteta jer majčino mlijeko nije samo fizička već i emocionalna hrana. I unatoč oprečnim mišljenjima, dojenje može biti i pouzdana metoda kontracepcije.

Neke od mama iz naše udruge primjenjuju principe ekološkog dojenja i mogu potvrditi da je učestalost dojenja (koje je osnovni princip ekološkog dojenja S. Kippley) usko povezana s odgodom pojavljivanja prve menstruacije nakon poroda. Dapače, neke od njih se koriste dojenjem kao prirodnim razmakom između dviju trudnoća.

(Predavanje koje je Roda održala na konferenciji u organizaciji Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, u rujnu 2002. u Dubrovniku)

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr 

Drage mame, sadašnje i buduće, vjerojatno ste dosad čule ponešto o tome kako je dojenje dobro za Vašu bebu. Saznali ste da je dojenje najzdravija hrana potpuno prilagođena vašoj bebi. Znate i da dojenjem štitite bebu od alergija i respiratornih infekcija. Oboružani tim saznanjima, vjerojatno ste odlučili pokušati dojiti i pružiti svom djetetu najbolji mogući početak. Nadamo se da ćete u našim tekstovima pronaći odgovore na pitanja koja Vas muče, i razriješiti mnoge nedoumice u vezi s dojenjem.

No, znate li da dojenje nije dobro samo za bebu, već jednako tako i za Vas?

Dojenje je prirodna prehrana, i generacije majki su tisućama godina dojile svoju djecu. Zadnjih godina mnogobrojna znanstvena istraživanja ukazala su na koristi koje majke, kao i njihove bebe, dobivaju dojenjem. Neke od tih prednosti uočit ćete već u počecima dojenja. No dojenje je i dugoročno ulaganje u vlastito zdravlje. Dojenje značajno smanjuje faktore rizika kod najozbiljnijih bolesti žena: karcinoma dojke i ženskih spolnih organa, te srčanih bolesti.

• Dojenjem koje traje 6-24 mjeseca smanjujete rizik od raka dojke za 11-25%. Znanstvenici objašnjavaju ovaj fenomen supresijom ovulacije kod dojilja, ali i lokalnim učinkom koji je povezan s time da dojka obavlja svoju normalnu fiziološku funkciju.

• Dojenje također smanjuje i rizik od raka jajnika i maternice, vjerojatno stoga što tijekom perioda dojenja ne dolazi do ovulacije i izlaganja visokim razinama hormona estrogena.

• Možda vas zabrinjava činjenica da se radikalne dijete ne preporučuju dok dojite, a čini vam se da vam je sva stara odjeća pretijesna. No proizvodnja mlijeka je aktivni metabolički proces, i na taj proces Vaše tijelo troši 200-500 kalorija dnevno. Da bi potrošili tu energiju baveći se sportom, trebali biste 30 puta preplivati bazen ili svakodnevno sat vremena voziti bicikl (naravno, smijete plivati ili voziti bicikl i dok dojite, ako Vas to veseli).

• Majke koje su za vrijeme trudnoće imale gestacijski dijabetes imati će nižu razinu šećera u krvi ukoliko doje. Dojenjem se također smanjuje rizika od razvoja dijabetesa kod žena kod kojih je taj rizik inače povećan. Žene koje su već prije trudnoće bolovale od dijabetesa tipa I često tijekom dojenja trebaju uzimate manju količinu inzulina od majki koje ne doje. Dojilje također imaju visoku razinu korisnog HDL kolesterola, odnosno kolesterola visoke gustoće. Svi ovi čimbenici, optimalan gubitak težine, poboljšana kontrola šećera u krvi, kao i dobar profil kolesterola, smanjuju rizik od bolesti srca i krvožilnog sustava.

• Važan element u proizvodnji mlijeka je kalcij, kojeg žene gube prilikom laktacije. Zbog toga su mnogi stručnjaci donedavno smatrali da dojilje imaju povećan rizik od osteoporoze. Novija ispitivanja pokazuju da se gustoća kostiju nakon završetka dojenja vraća na prijašnju razinu. Dugoročno, ukoliko tijekom perioda dojenja jedete raznovrsnu hranu i uzimate dovoljno kalcija, laktacija smanjuje rizik od osteoporoze, jer je u novijim studijama uočeno da žene koje nisu dojile imaju nakon menopauze veći rizik od frakture kuka.

Naravno, prednosti dojenja nećete osjetiti samo u budućnosti, već i sad dok dojenje traje.

• Kada dojite Vašu novorođenu bebicu, možda ćete osjetiti stezanje maternice, što će Vam možda biti i neugodno. No to stezanje je korisno za Vas. Dok dojite, Vaše tijelo izlučuje hormon oksitocin, koji otpušta mlijeko iz mliječnih kanalića, ali i izaziva kontrakcije maternice. Na taj se način maternica steže, a stezanje pomaže da nakon poroda izgubite manje krvi, a maternica se brže vrati na svoju prijašnju veličinu.

• Ukoliko dojite često, svaki put kada Vaša beba to zatraži, velika je vjerojatnost (preko 98 %) da ćete odgoditi ponovnu pojavu ovulacije i menstruacije. Količina željeza koja se izlučuje u majčinom mlijeku mnogo je manja od količine koju žena izgubi prilikom menstruacijskog krvarenja. Zbog toga dojenje štiti majku i od anemije koja je posljedica nedostatka željeza.

• Dojenje je financijski dobitak za vašu obitelj – ne trebate kupovati bočice niti dudice, sterilizatore ni skupo adaptirano mlijeko: kada je Vaša beba gladna, žedna ili željna maženja, jednostavno joj ponudite dojku. Najbolja, najzdravija i besplatna hrana već je tu, prave temperature, u odgovarajućoj količine i najljepšoj ekološkoj ambalaži. Jednostavna računica pokazuje da dojenjem tjedno uštedite oko 8 sati pripremanja bočica, pranja i sterilizacije.

• Možda će početak dojenja biti težak, a možda ćete prvih dana zabrinuto misliti kako ništa ne radite po cijele dane osim što dojite svoje novorođenče, koje kao da cijeli dan samo traži Vašu dojku. Normalno je da bebe «nemaju reda», normalno je da traže dojku jako često, zbog gladi, zbog žeđi ili utjehe, posebno u prvih mjeseci ili dva dana. No na taj način se beba brine za Vas. Prvih šest tjedana bebinog života, Vi prolazite kroz period babinja, u kojem se Vaše tijelo oporavlja od poroda. Dok dojite svoju bebu, i sami se odmarate.

• Kad dojenje krene, primijetit ćete kako Vas sam čin dojenja smiruje i opušta: Vaše tijelo prilikom dojenja proizvodi hormon prolaktin koji uzrokuje opuštanje. Osim toga, svakodnevno promatrate Vašu bebu koja naočigled raste i buja, a za sve to je zaslužno Vaše mlijeko. To Vas s pravom čini ponosnom i jača Vaše samopouzdanje.

• Svakodnevno privijate svoju bebu uz sebe, stavljajući je na prsa. Vi osjećate neodoljivi miris bebine kože, Vaša beba se mazi uz Vas i osjeća Vaše disanje i otkucaje srca – poznati, prijateljski zvuk koji je slušala dugih devet mjeseci. To je tako jednostavan i prekrasan način da se međusobno zbližite i upoznate!

Uživajte u dojenju, velikom dobitku za bebu i za Vas!

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Pripremila: Lidija T.

Rodina savjetnica na SOS telefonu za dojenje

Rutinske analize uzoraka mokraće, krvi, kose i mlijeka pokazale su da se iste štetne tvari iz okoliša nalaze u masnim stanicama svih osoba koje žive u istom području pa tako i majki koje dojenjem prehranjuju svoje bebe. To znači da su otrovi poput dioksina i različitih polikloriranih bifenila (PCB-a) svugdje u našoj hrani, tijelima pa tako i u kravljem, adaptiranom i majčinom mlijeku. PCB-i su teško razgradivi, visoko toksični kemijski spojevi, opsežnog i dubokog djelovanja na organizme, ekosustave i biosferu, a dioksin se općenito smatra najtoksičnijim spojem kojeg je čovjek ikada napravio. To je razlog više da znanost usmjeri napore ka pronalasku načina kako ukloniti toksine iz okoliša, a nikako opravdanje za - nedojenje. U današnje vrijeme, svako dijete u svome tijelu već ima određenu količinu otpadnih tvari. Bebe su daleko osjetljivije na prijenos štetnih tvari tijekom trudnoće nego nakon rođenja.

Znanstvena istraživanja pokazuju da čak i u jako zagađenom okolišu dojenje nudi prednosti koje daleko premašuju rizik od unošenja određene količine štetnih tvari iz majčina organizma. Prednosti dojenja potvrđuju i ističu i veliki zdravstveni autoriteti poput Svjetske zdravstvene organizacije, Američke pedijatrijske akademije te mnogih drugih organizacija koje se bave problematikom zdravlja.

Majčino mlijeko je živo piće. Mlijeko svake žene specijalno je prilagođeno djetetu i stalno se mijenja kako bi odgovaralo djetetovim potrebama. Jednim dijelom tijekom podoja, ali i od dana do dana, mjeseca do mjeseca. Kad je mama bolesna, ona proizvodi antitijela koja prelaze u mlijeko i tako štite dijete. Dokazano je da majčino mlijeko sa svojom optimalnom prehrambenom vrijednošću, antitijelima i antioksidansima pomaže u razvoju dječjeg imuniteta, štiti od mikroorganizama i ostalih onečišćivača iz okoliša, a upravo visoka razina antioksidanata u majčinom mlijeku uvelike poništava štetnost otrovnih utjecaja iz okoliša. Posljednje studije dokazuju da je dugoročno dojenje korisno za razvoj živčanog sustava, čime blagotvorno poništava mogući štetni učinak izloženosti pesticidima kroz dojenje. Prednosti dojenja uključuju i smanjene indikacije za dijabetes, karcinome kod djece, infekcije uha, infekcije dišnih putova, pretilost i ostale zdravstvene tegobe, a utječe i na razvoj verbalne inteligencije i inteligencije uopće.

Važno je naglasiti da adaptirana mlijeka prolaze kroz mnoge procese tijekom proizvodnje u kojoj se kravlje mlijeko mijenja i obogaćuje različitim dodacima. Kao i sva ostala industrijski proizvedena dječja hrana, i adaptirana mlijeka su izložena onečišćenju zbog zagađene sredine u kojoj je nastaju, a onečišćenja su moguća i tijekom samog procesa proizvodnje. Također, adaptirana mlijeka uključuju i rizik od pogrešaka u proizvodnji, za razliku od majčinog mlijeka koje nikad neće biti povučeno iz prodaje zbog - pogreške u proizvodnji. Dok majčino mlijeko sasvim sigurno sadrži određenu razinu organskih onečišćenja, industrijski proizvedeni nadomjesci majčinome mlijeku se, prema analizama, povezuju i sa visokom razinom teških metala, fitoestrogena i bakterija. 

Svjesni smo da u današnje vrijeme industrijalizacije teško možemo spriječiti utjecaj svih štetnih tvari na hranu koju jedemo i onu kojom hranimo svoju djecu. No ipak, ako želite smanjiti dodir sa štetnim tvarima, osobito prije i tijekom trudnoće i za vrijeme dojenja, slijedeće informacije mogu vam biti od pomoći:

1. Izbjegavajte cigarete i alkohol. Količina štetnih tvari je veća kod osoba koje puše i konzumiraju alkoholna pića.

2. Budite svjesni pri odabiru doma da su neke građevine tretirane pesticidima protiv nametnika, a starije kuće možda imaju boju na bazi olova.

3. Jedite raznoliku hranu s malo životinjskih masnoća, uklonite kožu i višak masnih dijelova s mesa i peradi. Izbjegavanjem punomasnih mliječnih proizvoda, smanjujete mogućnost opterećenja organizma zagađenjima topivim u mastima.

4. Povećajte unos voća i povrća. Dobro operite i iščetkajte namirnice da bi uklonili ostatke pesticida s kore. Kad god je moguće jedite hranu uzgojenu bez gnojiva i pesticida.

5. Izbjegavajte ribu sabljarku i morskog psa ili svježu ribu iz voda onečišćenih otpadom zdravstvene industrije.

6. Ograničite izloženost kemikalijama kao što su otapala u bojama, ljepila bez vodene baze, lak za nokte, smog i dim iz vozila.

7. Uklonite plastičnu presvlaku s kemijski očišćene odjeće i provjetrite odjeću ostavljajući je pored otvorenog prozora 12-24 sata

8. Za zaposlene u proizvodnji: pokušajte izbjeći utjecaj štetnih tvari i tražite bolje radne uvjete, kemijski sigurnije standarde za sve zaposlene, osobito za trudnice i dojilje.

 

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr 

Prevela: Linda MF

Prilagodila: GoranaVF

Na Rodinim stranicama mnogo je pisano o prednostima dojenja za majku i dijete. Tih je prednosti toliko, da ih se u jednom trenu teško baš svih dosjetiti. Naša mala abeceda dojenja pomoći će vam da se još jednom uvjerite zašto je dojenje najbolji izbor:

Vjerojatno ste mnogo puta čuli da je jedna od važnih dobrobiti dojenja smanjeni rizik obolijevanja od alergija. Koji su najveći alergeni, kada i kako alergije nastaju i kako zapravo dojenje pomaže u zaštiti od alergija, možete saznati u nastavku ovog teksta.
Jeste li znali da su danas alergije učestalije nego ikad prije: čak jedno od petero djece ima neku alergiju do 20-te godine života. U zadnjih 20 godina, pojavljivanje alergija se udeseterostručilo!

Kad se pojavi problem prepunjenosti dojki, početka zastoja mlijeka, kvrga i sličnih problema povezanih s dojenjem, može se čuti savjet o narodnom lijeku - listovima svježeg kupusa.

Dojite svoju bebu bez problema, mlijeka ima u velikim količinama i zadovoljni ste. Ali kakve su ovo odjednom tvrde kvržice na dojci? Bolne na dodir, koža je topla i crvena oko njih... Moram li ih ili baš ne smijem pritiskati? Smije li beba dojiti na toj dojci?

Drage mame, nema razloga za neku veliku zabrinutost, jer to je samo mlijeko. Zarobljeno u dojci, jer ne može proći kroz začepljen kanalić. Ali mora što prije izaći van, jer stojeći u dojci može izazvati veće probleme od tvrdih kvržica: upalu dojke, tj. mastitis. Mnoge žene su se susrele s ovim problemom, neke ubrzo nakon poroda, neke čak već kao iskusne dojilje, a one sklone mastitisu i više puta. Kad se upala razmaše, zna biti i prilično nezgodna: jaka lokalizirana bol u dojci, opće loše stanje, temperatura čak i 40^oC. A tko vam može u tome najjednostavnije i najefikasnije pomoći? Upravo vaša beba.

Možda ste već čuli da bebu ne smijete dojiti kad imate temperaturu, da je ne smijete dojiti kad imate zastoj mlijeka jer mlijeko «ne valja», a kamoli kad u mlijeku nađete tragove krvi, ili ako uzimate bilo kakav antibiotik protiv upale. NIŠTA od navednog nije točno. Niti eventualni tragovi krvi, niti majčina temperatura, neće naškoditi sastavu mlijeka. Vaša beba ga SMIJE jesti. Daleko je lošije da beba ne dobiva vaše vrijedno mlijeko i antitijela koja mu predajete, a bakterije koje eventualno imate već su joj ionako prenesene prije nego se problem s mastitisom otvoreno pokazao. Pogotovo je loše za vas da beba ne prazni vašu dojku u kojoj je zastoj mlijeka, jer si time pogoršavate situaciju. A kad se radi o antibiotiku, uvijek možete zatražiti liječnika da vam prepiše onaj koji se smije uzimati za vrijeme dojenja.

Beba je vaš najbolji saveznik u rješavanju problema sa zastojem mlijeka i mastitisom. Vi se sami, uz pravilne postupke, možete izliječiti u većini slučajeva. No u nekim slučajevima, potrebno je otići k liječniku.

U ovom tekstu pokušat ćemo vam objasniti na koji način i do koje mjere si možete sami pomoći. Nužno je prepoznati fazu zastoja ili upale i liječiti adekvatno tome.

Normalna početna fiziološka natečenost

Početna natečenost dojke, kod koje majka ima problema s izlaskom mlijeka, ne znači da je došlo do začepljenja kanalića. Od pojačanog dotoka limfe i krvi u dojku cjelokupno je tkivo natečeno i zajedno s novostvorenim mlijekom ukupni volumen prelazi dosadašnje kapacitete dojki, te one izgledaju tvrdo, natečeno i osjetljivo. Početna nabreklost prolazi spontano nakon nekog vremena, kad se uspostavi normalna proizvodnja mlijeka i količina prilagodi potrebama djeteta.

Četiri stadija zastoja mlijeka i upale dojke - mastitisa

Od lakšeg prema težem, ovo su stadiji od zastoja mlijeka do upale dojki, koji mogu prelaziti u teži oblik ako se ne liječe:

1. zastoj mlijeka – začepljenje kanalića

2. nebakterijska upala dojke - mastitis

3. bakterijska upala dojke - mastitis

4. nakupina gnoja - čir

Kako prepoznati stadij?

Zastoj mlijeka uzrokovan začepljenjem mliječnog kanalića i nedovoljnim pražnjenjem mlijeka, može se osjetiti kao bolna, osjetljiva, tvrda gruda u dojci. Izvana je, od mjesta začepljenja prema korijenu dojke, koža topla i crvena. Ako je začepljenje blizu površine kože, pod prstima se mogu osjetiti čvorići. Zastoj mlijeka NE prati povišena temperatura. Bol koju žena osjeća prestaje nakon što mlijeko nađe put kroz začepljenje i isprazne se prepune alveole. Zastoj mijeka obično se pojavljuje u jednoj dojci.

Kada se u zastoju mlijeka prepune alveole razvuku preko svojih granica, mogu se rasprsnuti i malo mlijeka dospije u krvotok. Tijelo tada aktivira svoj imunološki sustav, puls i temperatura rastu, i žena ima simptome jako slične gripi: bol u cijelom tijelu, trese se, ima temperaturu višu od 39 stupnjeva, osjeća se umorno, a ponekad ima i mučninu ili glavobolju. Dojka je upaljena, natekla, boli i crveni se, u nekim slučajevima cijela, a u nekima samo na jednom dijelu.
Ako majka ima simptome gripe, a izostaje bol, tvrdoća, oteklina i crvenilo dojke, ne mora značiti da ima mastitis. Isto tako, ako majka ima bolove u dojci, a izostaje tvrdoća, oteklina i crvenilo, to vjerojatno znači da majka ima gljivičnu infekciju, te se moraju provjeriti ostali simptomi prisustva gljivica.

Za bakterijsku upalu dojke potrebna je prisutnost bakterija koje su našle svoj put u dojku, npr. kroz napuknute bradavice, ili u trenutku kad je imunološki sustav majke dovoljno oslabljen da ne može spriječiti razmnožavanje bakterija.

Simptomi su kao i kod nebakterijskog mastitisa, ali dolaze naglije, ili traju dulje i nikako ne prolaze. Neki slučajevi se razvijaju tako da traju 5 dana, polako od početka zastoja mlijeka, preko nebakterijske upale, do bakterijske, ali u nekim se slučajevima bakterijska infekcija razvije u jednom danu.
Čim majka ima simptome u obje dojke, to je gotovo siguran znak bakterijskog mastitisa i potrebe za antibioticima.
Kad majka ima simptome mastitisa s visokom temperaturom 24 sata, pritom se liječi (ne antibioticima), a u sljedećih 12-24 sata stanje se pogorša ili ne dođe do nikakvih poboljšanja (ostane temperatura i simptomi gripe), vjerojatno je riječ o bakterijskoj upali. Dakle, nakon prvih 24 sata, u sljedećih 12 sati mora doći bar do nekakvog poboljšanja, da bi se upala smatrala nebakterijskom.

Još neki pokazatelji da je upala bakterijska i da je potreban antibiotik su:

• pojava gnoja i krvi u mlijeku,
• crvene pruge od mjesta zastoja prema korijenu dojke,
• napukla bradavica, obično i sama upaljena, kroz koju je omogućen ulaz bakterijama. 

Ako se bakterijski mastitis pravilno ne liječi, u dojci se može stvoriti čir. Nije velika vjerojatnost za tu pojavu: ona nastaje kod vrlo otpornih bakterija, npr. streptokoka, i upornih upala, ili kod zanemarivanja bakterijskog mastitisa nekoliko dana.

Područje čira je mekano, za razliku od tvrdoće kod mastitisa, a izvana je i dalje crveno. Ponekad je potreban i ultrazvuk da bi se utvrdilo postojanje čira. 
Više o gnojnoj nakupini - čiru

 

Ponavljajući mastitis

Ako se mastitis često ponavlja, trebalo bi razmotriti sljedeće:

• općenito su zastoju mlijeka podložnije majke koje imaju, pogotovo ispočetka, problema s prevelikim zalihama mlijeka, ili majke s bebama koje slabo sisaju ili imaju periode kad odbijaju dojiti, ili majke koje koriste dohranu adaptiranim mlijekom, dude, šeširiće i općenito sve što uzrokuje neredovite podoje
• kao prevencija može pomoći hranjenje bebe u raznim položajima – da joj u različitim podojima brada bude okrenuta na različite strane dojke, tako da se dobro prazne svi dijelovi dojke
• neke majke imaju osjetljivo područje, koje je češće napadnuto, jer je možda prohodnost za mlijeko kroz njega smanjena, npr. zbog operacije dojke
• stres i umor vrlo su često uzroci ponavljanog mastitisa, kao i sve što oslabljuje imunološki sustav - anemija, pušenje,...
• način spavanja u kojem majka pritišće dojku može biti uzročnik ponavljanog mastitisa

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr 

Napisala: RenataJ

Rodina savjetnica na SOS telefonu za dojenje

Dojenje je jednostavan i prirodan proces. Točnost ove tvrdnje očituje se u vrevi života koji nas okružuje, koji je ponavljan i njegovan dojenjem kroz generacije daleko prije nas.

Ali vama se, u vašem slučaju, ta tvrdnja ne čini baš točna? Htjeli ste, probali ste. I nešto je krenulo krivo. Vaša je beba bila u inkubatoru nakon rođenja. Možete li je dojiti kad je napokon uzmete u naručje? Hoće li i tada sve krenuti prirodno i jednostavno? Ili ste dojili neko vrijeme i posustali pred upornim plačem vaše bebe i komentarima okoline da je gladna, počeli davati bočicu, sve više i više i, čini vam se kako ste krenuli na put bez povratka, da vam onaj predivan osjećaj povezanosti s bebom u dojenju jednostavno nije suđen.

Ako dojenje i jest smanjeno na neko vrijeme ili je čak sasvim prestala proizvodnja mlijeka, dojenje može ponovo profunkcionirati. Čak i ako niste uopće imali priliku dojiti svoju bebu, nego ste se nakon poroda samo izdajali, možete ostvariti potpuno dojenje. No, za to je potrebna strpljivost i upornost i vjera u samu sebe i u to da dojenje nosi nezamjenjivu dobrobit vašoj bebi. Ponekad je dovoljna samo tvrdnja: MOŽETE ponovo dojiti.

U današnje vrijeme, kad su rašireni mitovi o tome da se mlijeko može vrlo lako “izgubiti”, da može biti “slabo”, da puno majki “nema dovoljno mlijeka”, dobiva se prvotni dojam da je količina mlijeka nešto što je određeno nekakvim višim silama, srećom, slučajem, nešto što je osjetljivo i nesigurno. No količina mlijeka je nešto na što svaka majka može utjecati svojim znanjem i vještinom. Znanost kaže da samo 1% žena ne može dojiti, iz medicinskih razloga (LLLI). Sve ostale majke mogu naučiti efikasno dojiti i riješiti većinu problema na koje naiđu, uz dobrodošlu podršku okoline. Majka, u timu sa svojom bebom, može kontrolirati količinu mlijeka koju proizvede. Usprkos raznim problemima, dojenje može postati uspješno. Drage majke, ne dajte se obeshrabriti!

Kako se proizvodi mlijeko

Kako je relaktacija moguća? Da biste povjerovali tvrdnji kako možete kontrolirati, a time i povećati količinu mlijeka, morate znati kako mlijeko nastaje.

Najvažniji čimbenik za proizvodnju mlijeka u vašem tijelu je hormon prolaktin. Njegovo lučenje započinje još u trudnoći kad se pod njegovim utjecajem do kraja razviju mliječne žlijezde u grudima. Nakon poroda, razina prolaktina je toliko velika da uzrokuje burne reakcije u vašim grudima: početnu nabreklost i količine mlijeka koje vas iznenade. Nakon toga postupno pada razina prolaktina, smanjuje se početna silina nadolaska mlijeka. Ali tu nije sve gotovo. Svakim dojenjem, vaša beba podražava bradavicu, te se taj impuls prenosi u vaš mozak koji reagira ponovnim lučenjem prolaktina, koji opet u mliječnim žlijezdama potiče novu proizvodnju mlijeka. Odgovor majčinog tijela na stimulaciju je nešto jači tokom noći. Osim stimulacije bradavice, svako pražnjenje mliječnih žlijezda potiče lučenje prolaktina. I tako u krug: što češće beba siše i stimulira bradavice, što se češće dojke prazne, vaš će mozak primiti više podražaja za novo lučenje prolaktina i to će rezultirati većom količinom proizvedenog mlijeka. To je jednostavan, siguran princip ponude i potražnje. I suprotno od mnogih zabluda da stres i napetost smanjuju proizvodnju mlijeka, dokazano je da je hormon prolaktin otporan na njih.

Postoji još jedan hormon koji je važan za pražnjenje dojki: oksitocin. On se također luči nakon podražaja sisanjem, a uzrokuje otpuštanje mlijeka par sekundi do par minuta nakon početka dojenja – onaj osjećaj kad vam se cijele grudi iznutra lagano stegnu, mlijeko samo teče i beba jednoliko i zadovoljno guta. Lučenje ovog hormona mogu omesti stres i napetost. U tom slučaju dojenje će još uvijek biti moguće, no dojke se neće moći sasvim efikasno isprazniti.

Dakle, da biste uspostavili željenu proizvodnju mlijeka koja će biti dovoljna potpuno prehraniti vašu bebu, najvažnije je da beba dovoljno često siše i time daje dovoljno podražaja za novu proizvodnju. Trenutak kad je sve krenulo nizbrdo je bio upravo taj kad su ti podražaji izostali ili bili prerijetki i preslabi.

Možda će vašem povjerenju u prirodni proces doprinijeti činjenica kako je samo česti podražaj sisanjem dovoljan da žena postigne normalnu proizvodnju mlijeka za dijete koje uopće nije rodila, već ga je usvojila. Takvi slučajevi zahtijevaju veliku upornost i predanost. U zemljama u razvoju takvi su slučajevi zabilježeni pretežno zbog nutricionističke dobrobiti za bebu, dok se u razvijenim zemljama žene više odlučuju na to zbog bolje povezanosti s posvojenim djetetom (WHO).

Zašto dolazi do potrebe za relaktacijom

Razlozi za to mogu biti razni:

• prerano rođenje bebe, mala porođajna težina i nemogućnost sisanja prvih nekoliko tjedana
• odvojenost majke i djeteta
• bolest majke ili djeteta koja onemogućava dojenje
• sve ono što onemogućava dovoljnu stimulaciju bradavice sisanjem: nepravilan položaj na prsima, loša tehnika sisanja, dojenje “prema rasporedu”, uvođenje dohrane adaptiranim mlijekom, upotreba duda ili šeširića
• sve ono što onemogućava dovoljno pražnjenje dojke: nedovoljna stimulacija bradavice, te stres i umor majke zbog čega je onemogućen refleks otpuštanja mlijeka; nepravilan položaj i loša tehnika sisanja
• nikotin, hormonska kontracepcija
• osobni izbor majke da neće dojiti, a došlo je do promjene njenog mišljenja, zbog upoznavanja s prednostima dojenja ili zbog bebine netolerancije adaptiranih mlijeka

Što činiti

Za uspješnu relaktaciju, WHO u svojim preporukama ističe važnost sljedećeg: jaku majčinu želju za dojenjem, čestu stimulaciju bradavice, i podršku okoline.

Jedna od osnovnih stvari je naći podršku bliske osobe, tj. svoje obitelji. Upoznati je sa svojim nakanama o relaktaciji i objasniti važnost i dobrobiti relaktacije. Pri tom nemojte računati na podršku šire okoline jer ćete je teško dobiti. Jedna ili nekoliko bliskih osoba svojom podrškom može učiniti puno za vas i bebu.

Za vrijeme dok majka nije u mogućnosti dojiti bebu, zbog odvojenosti, bolesti ili bebine premale težine, majka bi se trebala izdajati. I to što češće, otprilike u razmacima u kojima bi beba dojila da je u mogućnosti. To može biti svakih sat-dva, a najmanje 8 puta u 24 sata, uključujući i period noći. I podražaj dojke izdajanjem, rukama ili izdajalicom, dobar je za lučenje prolaktina i održavanje proizvodnje mlijeka, iako je nešto manje efikasan od bebinog sisanja.

Izdojeno mlijeko bi se zbog svoje vrijednosti trebalo davati bebi. Postoje mnogi načini za to. Najčešće upotrebljavan način je uz pomoć bočice. No taj način je i najlošiji: beba njime zadovoljava svoje potrebe za sisanjem, a uči se lošoj tehnici sisanja s koje je kasnije teže prijeći na dojenje. Bolji načini su davanje mlijeka bebi iz šalice, žličicom, kapaljkom ili gumenom cjevčicom pričvršćenom uz bradavicu.Iako neuobičajeno za naše podneblje, postoje mnoge kulture u svijetu u kojima žene hrane nedonoščad svojim mlijekom iz šalice. Trenutni svjetski trend je hranjenje iz šalice, zbog uočene efikasnosti i prednosti kod povratka na dojenje.

U slučaju premale količine mlijeka, uz pouzdano znanje da beba normalno siše, beba mora dobivati dodatno adaptirano mlijeko. I u ovom slučaju je najmanje povoljan način na bočicu, a najpovoljniji iz šalice. Hranjenje iz šalice zahtijeva malo spretnosti, no ne očekuje se da će taj način hranjenja trajati dugo, jer mu je cilj povratak dojenju.

Da bi relaktacija uopće mogla započeti, potrebno je prvo ukloniti uzroke zbog kojih mlijeka nema dovoljno. Ne može se početi s relaktacijom dok ne prođe eventualna bolest ili beba dovoljno ne ojača. Dobro bi bilo ukinuti nikotin, hormonsku kontracepciju, dude varalice.

Osnovna stvar koju morate naučiti je pravilno postaviti bebu na dojku: da joj je bradavica i većina areole duboko u ustima, da su joj usne izvrnute prema van i jezik vidljiv između dojke i donje usne.

Dalje je dobro slijediti upute:

• Treba povećati frekvenciju dojenja, koliko god često beba hoće dojiti. Najmanje 8 puta u 24 sata. Pospanu bebu bi trebalo buditi i animirati da češće doji. Pri tom se ne smije zaboraviti i na noćna dojenja, a zbog toga je praktično da beba i mama spavaju zajedno u krevetu. Osim praktičnosti, zajedničko spavanje je dobro i zato što se na taj način majka manje umara, nego kad se noću mora dizati iz kreveta da bi nahranila bebu.
• Ne smije se čekati da se dojke "napune" da bi se beba najela. U njima uvijek ima mlijeka za bebu, čak i kad se doimaju prazne. Štoviše, ako beba doji češće, ne samo da će se za koji dan povećati količina mlijeka, nego će i beba više dobivati na težini jer će pojesti više onog zadnjeg, hranjivijeg mlijeka.
• Dojiti bi trebalo prije nego beba jako ogladni, kad još ima dovoljno strpljenja pravilno prihvatiti dojku. Majka ne bi trebala ograničavati duljinu podoja, nego prepustiti bebi da odredi koliko će dojiti.
• Osim što podoji moraju biti češći, moraju i biti efikasniji. Kod beba koje nisu zainteresirane za dojenje, treba ih potaknuti razodijevanjem (u toploj prostoriji) i kontaktom koža-koža (WHO preporučuje ovo kao jedan od vrlo uspješnih poticaja da  beba siše i da majčino tijelo adekvatno reagira), zajedničkim kupanjem, ljuljanjem ili nošenjem u nosiljci za vrijeme dojenja. Zgodan način za poticanje bebe je nekoliko promjena strane (switch-nursing) za vrijeme jednog podoja, ali uz uvjet da se jedna dojka sigurno isprazni do kraja. Drugi način za efikasniji podoj pospane bebe je da se, nakon što je dojila koliko je htjela, bebu digne, prošeće s njom, eventualno podrigne i zatim joj se ponovo ponudi dojka da nastavi sisati (double-nursing).
• Iako je u normalnim situacijama dovoljna samo jedna dojka, kad se želi povećati količina mlijeka, trebalo bi bebi ponuditi i drugu dojku nakon što je završila s prvom.
• Sve sisanje koje beba obavlja, mora biti na dojci. Umjesto da se bebi ponudi duda-varalica, treba joj se ponuditi dojka kad beba ima potrebu za sisanjem. Tako dojke dobivaju više impulsa za proizvodnju mlijeka. Ako je zbog premale količine mlijeka potrebno davati adaptirano mlijeko, zgodno ga je davati uz pomoć fleksibilne gumene cjevčice koja se stavi ili pričvrsti uz dojku, tako da beba sisanjem podražava bradavicu, a kroz cjevčicu iz bočice/posude uzima određenu količinu adaptiranog mlijeka. Pritiskom prsta na cjevčicu se može regulirati da tok mlijeka nije prejak.
• Majka bi trebala piti dovoljno tekućine. Ne previše, nego dovoljno: to je otprilike jedna čaša za vrijeme svakog dojenja. Ako majka mokri malo i ima tamnožutu boju mokraće, znači da uzima premalo tekućine. Isto tako, poželjno je da majka nije ni na kakvoj ekstremnoj dijeti.
• Majka bi se trebala puno odmarati. To je pogotovo moguće ako često doji, na taj način je prisiljena često sjediti ili ležati s bebom. Osim dojenja, bilo bi dobro da majka nađe nešto što je psihički relaksira, bar nekoliko minuta dnevno.

Dodatak adaptiranog mlijeka kod relaktacije se ne bi smio naglo smanjiti, nego postupno. Najvažnije je da beba kroz cijeli proces dobiva dovoljno hranjivih sastojaka. WHO preporučuje da beba ukupno dnevno dobije 150 ml po kilogramu težine dnevno, adaptiranog i majčinog mlijeka zajedno. Tako nešto teško je mjeriti, jer nikad ne možete sa sigurnošću izmjeriti koliko je beba posisala iz dojke. Vaganje prije i poslije podoja zastarjela je, napuštena praksa jer ne daje točne rezultate. Najbolji pokazatelj sama je beba: nakon što je pojela svo mlijeko koje je u majčinim dojkama, ako je u tom podoju još uvijek gladna, prihvatit će nadohranu i pojesti koliko joj je potrebno. Neke bebe same pokazuju da im je potrebno manje nadohrane time da odbijaju nadohranu nakon dojenja. No nekim bebama je potrebno da majka sama smanji količinu adaptiranog mlijeka i to otprilike 30-50 ml ukupno u danu, svakih nekoliko dana (WHO). Time se potiče bebu na češće i dulje dojenje, što je i potrebno za relaktaciju.

Kako znati jeste li uspjeli

Kroz cijeli proces relaktacije važno je znati da vaša beba dobiva dovoljno hranjivih tvari. Za to postoji nekoliko pokazatelja:

• Vaganje jednom tjedno. Ne preporučuje se češće vaganje, jer bebe ne moraju jednoliko dobivati na težini. Pri tom bi beba starija od 4 dana trebala dobiti najmanje 115 g tjedno (LLLI).
• Broj mokrih pelena trebao bi biti najmanje 6 dnevno, sa svijetlim, rijetkim urinom. U prvom mjesecu života, beba bi trebala imati bar jednu stolicu dnevno, a nakon toga bar jednu u tjedan dana (broj stolica može biti i puno veći od navedenog). Stolice koje nastaju od majčinog mlijeka rijetke su i žuto-smeđe. Stolice koje nastaju od adaptiranog mlijeka su čvršće. To može ukazati na udio majčinog mlijeka koji beba pojede - što su stolice rjeđe i svjetlije, veća je proizvodnja mlijeka u dojci, a manji unos adaptiranog mlijeka. To vrijedi za bebe mlađe od 6 mjeseci koje se još ne dohranjuju čvrstom hranom. Čvrsta hrana značajno mijenja izgled stolice.
• Ako je beba živahna i ima energije za druženje i radoznalo ispitivanje svijeta oko sebe, gotovo sigurno dobiva dovoljno.

Vrijeme potrebno za relaktaciju razlikuje se od majke do majke, uz to ovisi i o stanju na početku relaktacije: koliko je vremena prošlo da ne dojite ili ako još uvijek dojite, kolika je trenutno proizvodnja mlijeka. To vrijeme može varirati od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Teško je unaprijed ocijeniti koliko će trebati, zato se nemojte uzbuđivati ako ne ide prema planu, mlijeko može doći kasnije, ali uz vašu predanost, doći će sigurno.

Kad bebi u jednom podoju bude dovoljna jedna dojka, vjerojatno ste postigli potpunu relaktaciju. Pri tom se ne bi smjelo ocjenjivati prema vrlo kratkom razdoblju jer, npr. beba može trenutno prolaziti skok u razvoju i dojiti češće i na obje dojke, nego bi se trebalo gledati razdoblje od nekoliko dana.

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr 

Pripremila: RenataJ

Rodina savjetnica na SOS telefonu za dojenje

Kompresije grudi rade se da bi se održao protok mlijeka kada dijete prestane samo sisati. One stimuliraju refleks otpuštanja mlijeka i korisne su u sljedećim slučajevima:

1. beba slabo dobiva na težini
2. kolike
3. česti i dugi podoji
4. bolne bradavice
5. začepljeni kanalići ili mastitis
6. pomaže pospanom djetetu nastaviti s dojenjem

Kompresije ne treba raditi ako je sve kako treba, već bebu treba pustiti da sama završi podoj na prvoj dojci. Ako beba želi još, treba joj ponuditi drugu dojku. Jako je važno dijete ne prebaciti prerano na drugu dojku jer na taj način neće doći do zadnjeg, masnog mlijeka i izostat će napredak na težini.
 
Dobro je znati:

1. Dijete koje je ispravno primilo dojku, lakše siše nego ono koje nije. Dijete s lošim položajem može dobiti dovoljno mlijeka jedino ako je tok mlijeka jak. Ali ipak, većina djece dobije dovoljno mlijeka, čak i kada je položaj loš jer većina majki proizvodi više mlijeka nego što ga dijete treba.
2. Prvih 3-6 tjedana života, djeca često zaspu kad mlijeko slabije teče, a već su se najeli. Malo starija djeca već ispuštaju dojku, kada tok mlijeka uspori.
3. Na žalost, dosta djece krivo prihvaća dojku. Ako mama proizvodi puno mlijeka, dijete svejedno dobro napreduje, ali mama plaća visoku cijenu lošeg položaja – bolne bradavice, nervozno dijete koje je stalno na dojci (ali stvarno jede kratko).

Radeći kompresije, održavate tok mlijeka i kada dijete počne padati u san, a to rezultira time da dijete dobije više mlijeka i više masnog mlijeka.

Kako raditi kompresije?

Najprije, dobro pročitajte tekst o ispravnim položajima pri dojenju.

Sve dok vam dijete aktivno siše i guta, ne morate raditi kompresije grudi. Kada prestane aktivno sisati, a još uvijek drži dojku u ustima, možete početi s kompresijama.

Držite dijete na jednoj ruci, a dojku držite drugom rukom, palac s jedne, a prsti s druge strane dojke, dalje od bradavice. Lagano stišćite palac i prste jedne prema drugima, ali radite to lagano, da vas ne boli.

Dijete će početi ponovno sisati i gutati, a vi nastavite s kompresijama sve dok dijete ne prestane aktivno sisati i dok samo ne počne grickati dojku.

Kad mama prestane s kompresijama, neka djeca će skroz prestati sisati. U slučaju da dijete nastavi gutati i nakon što ste prestali s kompresijama, pričekajte malo, ne žurite s novim periodom masiranja sve dok dijete ne počne grickati bradavicu.

Pri svakoj seriji kompresija, pomaknite malo ruku, ne masirajte uvijek isto mjesto na dojci.

Dojku ne morate promijeniti odmah kada dijete prestane sisati i kompresije više nemaju efekta. Što dijete duže siše, to će se protok mlijeka smanjivati, a kompresije će biti manje i manje učinkovite.

Kad su kompresije postale neefektivne, a dijete postalo pospano ili nemirno, ponudite drugu dojku i ponovite cijeli proces.

Eksperimentirajte! Ova tehnika pomaže mnogim mamama, ali varirajte kako god vama i djetetu odgovara. Sve dok vas ne boli i dok dijete dobiva dovoljno mlijeka – kompresije funkcioniraju.

Kompresije grudi nećete morati raditi u cijelome periodu dojenja. Kako se tehnika dojenja bude poboljšavala, tako će se stvari više događati same od sebe.

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr 

"Izgubila sam mlijeko zbog stresa." … Koliko se samo puta čuje žalosna konstatacija mame koja nije uspjela dojiti svoju bebu onoliko dugo koliko je željela?

Uz određene ograde, ova je izjava djelomično točna. Mlijeko ne može "nestati" preko noći. Kad je mama pod stresom, hormon prolaktin, koji je odgovoran za stvaranje mlijeka, čak se i pojačano izlučuje. Međutim, blokiran je hormon oksitocin, koji djeluje na otpuštanje i dostavu mlijeka bebi, te je i refleks otpuštanja mlijeka slab ili se aktivira nakon duljeg bebinog sisanja. Mlijeka u dojkama ima, ali beba ne može doći do njega i nakon dojenja je nezadovoljna i gladna. Mama se osjeća frustrirano i nesretno, njezino tijelo dobiva signal za manju proizvodnju mlijeka za sljedeći podoj i taj začarani krug zabrinute mame i nezadovoljne bebe može rezultirati postupnim prestankom dojenja.

U prvim danima nakon poroda, dojke su često prepunjene i oksitocin teže dolazi do mišića oko mliječnih kanalića. Zato mama može primijetiti da su grudi pune, ponekad čak toliko da dođe do zastoja mlijeka, a pražnjenje dojke je otežano. I u kasnijim periodima dojenja može oslabiti refleks otpuštanja mlijeka.

Što možete učiniti kako bi pomogli bebi i sebi, kako bi se mlijeko otpuštalo iz dojke?

• Opustite se! Naravno, često je to lakše reći nego učiniti, pogotovo ako se dojenje još nije uhodalo, ako osjećate bolove u dojkama i umorni ste od nedavnog poroda, a istovremeno se bojite napreduje li beba dobro, je li gladna. No, postoje načini na koje si možete pomoći.
• Pokušajte u svojoj okolini naći podršku i razgovarati s vašim ukućanima i bliskim ljudima o prednostima dojenja za vas i bebu. Ako je moguće, pokušajte organizirati pomoć u kući. Budite u kontaktu s ljudima koji će vas ohrabrivati u odluci da dojite i poticati vašu vjeru u sebe i svoju sposobnost da dojite svoje dijete.
• Ako osjećate napetost jer ste neprekidno okruženi drugim ljudima, zamolite ih da odu u drugu prostoriju dok dojite bebu ili da jednostavno odgode posjete neko vrijeme dok se dojenje ne uhoda.
• Pomoći će i ako se prije podoja istuširate u toploj vodi ili izmasirate dojke toplim rukama. Neka se podoj odvija u što mirnijoj atmosferi. Utišajte televizor, pustite glazbu koja vas opušta, isključite telefon ukoliko vas ometa. Možete i zamračiti prostoriju u kojoj dojite.
• Udobno se smjestite i namjestite bebu na prsa. Poduprite sebe i bebu jastucima, pri tome je važno da je bebin položaj dobar kako bi učinkovito sisala.
• Nemojte bebi nametati ritam dojenja. Ako promatrate bebino ponašanje, nakon nekog vremena naučit ćete prepoznavati kada je gladna i prije nego što počne neutješno plakati i na taj će način dojenje biti ugodnije za oboje.
• Alkohol i nikotin u svakom su slučaju nepoželjni dok dojite jer se izlučuju u mlijeku. Osim toga, alkohol i nikotin, kao i prekomjerna količina kave, mogu blokirati otpuštanje mlijeka.

 

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Pripremila: LidijaT

Rodina savjetnica na SOS telefonu za dojenje

Izvori: www.lalecheleague.org
G. Gjurić, Sve o dojenju,

Mama stavi svoju gladnu bebu na dojku, beba počne sisati i već nakon par gutljaja počne neutješno plakati, vrištati i okretati glavu od dojke. Usta su joj puna mlijeka, mlijeko curi iz dojke u malim mlazovima, a mama neuspješno pokušava ponovo ugurati dojku u usta svoje rasplakane bebe.

Možda ste i Vi doživjeli sličan scenarij? Za mamu je osobito frustrirajuće kada beba počne odbijati dojku. Vidite da mlijeka ima, beba je zdrava, jedino što Vam se čini da dojenje, umjesto užitka i maženja, počinje više nalikovati na borbu.

Jedan od razloga zbog kojih neke bebe odbijaju dojku može biti prejaki refleks otpuštanja mlijeka. Tada mlijeko nadolazi iz dojke naglo i u velikoj količini pa, ako do tako naglog otpuštanja mlijeka dođe na početku hranjenja, beba guta zrak i dobiva previše prvog, vodenastijeg mlijeka, u odnosu na masnije mlijeko. Priljev mlijeka u bebina usta postaje prejak i beba ne može gutati toliko brzo. To može uzrokovati grčeve u trbuščiću koji se naglo puni zrakom i velikom količinom mlijeka. Osim toga, budući da prvo, vodenasto mlijeko sadrži veliku količinu laktoze koja djeluje laksativno, beba može imati česte i eksplozivne stolice.

Neke mame imaju ovaj problem sa svakom bebom. Neke uoče da jedna beba ne «izazove» prejako otpuštanje mlijeka, dok druga doji tako intenzivno da se i mama i beba moraju naučiti nositi s prejakom navalom mlijeka. Utješno je znati da s 4-5 mjeseci starosti problem obično prestaje. Evo nekoliko savjeta kako možete pomoći sebi i bebi:

• Postoje položaji kod dojenja kojima možete smanjiti prejaku navalu mlijeka u bebina usta. Možete pokušati dojiti bebu tako da ležite na leđima, a beba leži na Vama, na trbuščiću, tako da joj pridržavate glavicu i leđa. Na taj način bebina se glava nalazi iznad dojke. Možete također pokušati i položaj nogometne lopte, a bebu ponovo pokušajte što više uspraviti tako da joj se glava nalazi iznad dojke.

• Kad prilikom dojenja osjetite da mlijeko nadolazi, trebate maknuti dijete s dojke - to možete učiniti tako da nježno stavite prst u kut bebinih usta. Ako ste pripremili pelenu ili neku sličnu krpicu, možete pustiti da mlijeko koje prska iscuri u nju. Takva kratka pauza bolja je nego puštanje bebe da plače i istovremeno doji jer će se beba tako nagutati još više zraka.

• Pokušajte bebu uspraviti da podrigne. Možete zatim pokušati promijeniti položaj jer će predah i promjena položaja usporiti gutanje i tako smanjiti i količinu zraka koju beba proguta. Zatim možete staviti bebu na tu istu dojku i pustiti je da doji dok se spontano ne odvoji od dojke.
• Ako znate da "patite" od preaktivnog refleksa otpuštanja mlijeka, možete neposredno prije podoja prvih par najjačih mlazova rukom izdojiti u npr. ručnik ili pelenu - nakon toga će se mlaz smanjiti, i beba će biti u stanju normalno gutati mlijeko koje će nadolaziti.

• Dobro je pokušati povećati količinu masnijeg mlijeka koju beba uzima, u odnosu na prvo, vodenastije mlijeko. Prilikom obroka, ne treba mijenjati stranu, nego treba pustiti bebu da doji na istoj dojci, a drugu stranu ponuditi tek ako beba želi još dojiti nakon što se sama odvojila od dojke. Ako beba traži podoj tijekom sljedeća 2-4 sata, dobro je prvo ponuditi istu dojku na kojoj je prethodno dojila.

• Promatrajući bebino ponašanje, uočit ćete da Vam ona daje znakove da želi dojiti i prije nego što zaplače: možda mljacka ili gura šačice u usta, možda traži dojku dok je držite u naručju. Bebu treba pustiti da doji često, bez pokušavanja uvođenja vremenskog ograničenja obroka, jer će otpuštanje mlijeka biti manje intenzivno što beba bude češće dojila. Kada prepoznate bebine znakove i preduhitrite plač zbog gladi, ona će sisati manje intenzivno i tako neće gutati zrak.

 

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr

Pripremila: LidijaT

Rodina savjetnica na SOS telefonu za dojenje

Izvori: www.lalecheleague.org
G. Gjurić: Sve o dojenju 

Mnoge žene koje prekidaju dojenje čine to zato što im je rečeno, ili su same uvjerene, da nemaju dosta mlijeka za svoju bebu. Ovaj mit se ponavlja gotovo svakodnevno u našem društvu i mnoge majke upravo zbog njega odustaju od dojenja.

Promjene na dojkama često su jedan od prvih znakova trudnoće. Već kod trudnoće od 6-8 tjedana, grudi mogu postati zamjetno veće, osim toga, postaju osjetljivije, ponekad i bolne, a bradavice i okolna koža (areola) postaju tamnije. Pretpostavlja se da je tamnjenje kože bradavice i areole jedan od načina na koji se priroda pobrinula da novorođenče lakše uoči mjesto na koje se treba "prikopčati" i iz kojeg dolazi hrana. Zanimljivo, zar ne?

Također se može primijetiti povećanje Montgomeryjevih žlijezda - to su malene izbočine nalik prištićima koje se nalaze na koži areole - njihova uloga je lučenje tvari koja podmazuje bradavice i štiti od infekcije. Još jedno savršeno prirodno objašnjenje zašto nije potrebna nikakva posebna priprema bradavica za dojenje u smislu pranja sapunima, "očvršćivanja" pomoću ručnika, mazanja raznim kremama i mastima. Baš naprotiv, sve ovakve akcije mogu negativno utjecati na učinkovitost rada Montgomeryjevih žlijezda i u konačnici doprinijeti nastanku problema kod dojenja.

Do ovih ranih promjena dolazi zbog toga što sloj masnoće u dojkama postaje deblji, raste broj mliječnih žlijezda, povećava se opskrba krvlju, te vene koje su blizu površine dojke postaju vidljivije, pa grudi postaju iscrtane poput auto-karte.

Svi ovi znakovi ukazuju na to da se grudi spremaju za svoju osnovnu zadaću - proizvodnju mlijeka i hranjenje novorođene bebe.

Otprilike početkom 2. tromjesečja (12.-14. tjedan) počinje stvaranje kolostruma - tzv. prvog mlijeka koje se još naziva i prvo cijepljenje, zbog mnoštva proteina, minerala, antitijela i ostalih sastojaka koji štite bebu od infekcija i bolesti. Neke trudnice će ga zamijetiti kao sitne žućkaste kapljica, neke ga neće uopće vidjeti sve do prvog podoja, ali ne brinite - ako ga i ne vidite, ono je tu!

U zadnjem tromjesečju, dojke će se još malo povećati, zbog većeg broja mliječnih žlijezda i kolostruma.

Zanimljivo je da, ukoliko se dijete rodi ranije, majčino je mlijeko bitno drugačijeg sastava od mlijeka majke donešenog djeteta. Sastav mlijeka će biti potpuno prilagođen potrebama nezrelog organizma prerano rođene bebe!

Što možete učiniti za svoje dojke za vrijeme trudnoće?

• što su grudi veće, tim je važnije da budu dobro pridržavane, kako bi se spriječilo rastezanje ligamenata, što može dovesti do "visećih" grudi. Stoga je izuzetno važan dobar podupirući grudnjak. Neke trudnice se osjećaju udobnije ako nose grudnjak i tijekom spavanja.
• provjerite da li vam grudnjak odgovara. Dojke se mogu povećati u relativno kratkom vremenu, pa ćete možda morati mijenjati veličinu grudnjaka i nekoliko puta. Dobar grudnjak ne smije stezati, niti se urezivati u kožu.
• možete nježno masirati grudi
• ako osjećate vrućinu u grudima, možete si olakšati ako na njih stavite hladan oblog ili vrećicu leda zamotanu u ručnik
• neke žene primjećuju da ugodnije "nose" vlastite dojke ako izbjegavaju konzumiranje kofeina (u kavi, čaju, napicima koji sadrže colu)
• ako primijetite otekline, crvenilo, posebno bolna mjesta na dojkama, svakako konzultirajte liječnika

I na kraju, nekoliko riječi o kvrgama koje se ponekad mogu napipati u dojkama za vrijeme trudnoće. Kvrge u dojci nisu sumnjive prirode ako imaju slijedeća obilježja:

1. slobodno se kreću (rak ima tendenciju širenja, pa se stoga čvrsto drži za okolno tkivo)
2. bolne su, što obično znači da se radi o upali, ne o tumoru
3. mijenjaju veličinu (ciste koje su povezane sa proizvodnjom mlijeka mijenjat će veličinu prema promjenama razine hormona. Loše ciste će ostati iste veličine ili će narasti).
4. okrugle su (zloćudne izrasline su nepravilnog oblika)
5. malene su (manje od 1 cm).

 

Izvor: Udruga Roda, www.roda.hr 

Pripremila: Emina A.

Rodina savjetnica na SOS telefonu za dojenje

Prvi sat nakon poroda neobično je važan za majku i dijete. Dijete se tada nalazi u stanju tihe budnosti i svim svojim osjetilima upija informacije o svijetu oko sebe. Ono proučava majčino lice, sluša njezin glas, osjeća toplinu njezinog tijela, upija njen miris i uživa u prvom kušanju majčinog mlijeka. Majka se u tom periodu intenzivno zbližava sa svojim novorođenim djetetom i u njoj jača osjećaj ljubavi za njega potpomognut hormonima koji se izlučuju tijekom kontakta koža na kožu i prvog podoja. U prvom satu novorođenče je sposobno za nevjerojatan pothvat – stimulirano nježnim dodirom majke posve samo može otpuzati dug put preko njezinog mekanog trbuha sve do dojke. Prvi djetetov nježni dodir dojke stimulira izlučivanje hormona oksitocina koji omogućuje otpuštanje mlijeka i pojačava osjećaj ljubavi za dijete. Novorođenče tada započinje svoj prvi podoj – omirisat će i obliznuti majčinu bradavicu, te konačno dojku zahvatiti ustima i početi sisati.