|
Uloga roditelja je velika i odgovorna za razvoj djeteta kako u psihološkom tako i u fizičkom smislu, pa stoga svaki roditelj treba poznavati svaku razvojnu fazu.
U predškolskom razdoblju (od 0. do 6. godina) stvaraju se dobre ili loše osnove koje kasnije formiraju čovjeka, njegovu ličnost i karakter. Zato je to jako važno razdoblje i njemu se treba posvetiti velika pozornost. U preškolskom razdoblju nema organiziranog bavljenja športom, a uključenje u neku granu športske aktivnosti dolazi oko 5. ili 6. godine. Glavno obilježje tog razdoblja je djetetova bezbrižna igra i velika vezanost uz roditelje. Što se tiče fizičkog razvoja, u prve dvije godine je najbrži tj. dijete najviše raste u visinu i povećava težinu. Dijete najprije ostvaruje koordinaciju pokreta velikih skupina mišića, pa je stoga potrebno da su djetetove igračke velike. Razvoj kostiju u toj dobi najbrži je u prvoj godini života, a kasnije se usporava. Da bi okoštavanje bilo što pravilnije, potrebno je odgovarajućom prehranom unositi u organizam dostatnu količinu minerala: kalcija, natrija i fosfora. Ukoliko dođe do nekih tjelesnih deformacija, tjelesnom aktivnošću i čestim vježbanjem, mogu se potpuno odstraniti ili barem bitno smanjiti. Najčešće deformacije kod djece su: iskrivljenje kralježnice – grbavost (kifoza), iskrivljenje kralježnice u obliku slova S (skolioza) i prenaglašeno uvinuće u predjelu križa ( lordoza ). Pogotovo može doći do deformacije stopala (spuštena), a ono se također vježbanjem može bitno poboljšati. Treba obratiti pažnju i na njegu dječjih zubi jer imaju važnu ulogu u boljoj probavi hrane.
Psihički razvoj djeteta je usko povezan sa njegovim fizičkim razvojem kada u živčanom sustavu nastaju strukturne promjene koje su povezane sa promjenama u strukturi ponašanja. U razvoju motorike djeteta karakteristično je da ono u samom početku reagira na podražaj čitavim tijelom. Za daljni razvoj motorike djeteta, najvažnije je sazrijevanje i učenje (vježbanje), što ima za posljedicu samostalno ketanje u okolini. Od treće do šeste godine dijete traži igru u društvu s drugom djecom jer je ono društveno biće, a igra je nagonska potreba za kretanjem. Igra je svakako najvažnija aktivnost djeteta u tom razdoblju u kojoj se oslobađa i višak energije, nakon čega se postiže mirnoća tijela i duha. Igrom se razvija i usavršava motorika, mišići, intelektualne funkcije, a pogotovo društveno ponašanje. Osim što se djeca igraju, vrlo se često međusobno natječu. Uključivanje u šport najbolji je način dokazivanja sposobnosti u prijateljskom natjecanju i poštenoj igri.
Glavno obilježje školskog doba ( od 6. do 11. godine ) je početak školovanja, a za neku djecu ujedno i početak uključivanja u šport. Polazak u školu predstavlja novo i veliko psihofizičko opterećenje jer nakon bezbrižne igre u predškolskoj dobi, dijete se sada mora prilagoditi dugotrajnijem sjedenju u školi i pisanju domaćih zadaća. Upravo je to važan trenutak za uključivanje u šport, jer se time zadovoljavaju osnovne nagonske potrebe za kretanjem. Športska aktivnost će pozitivno utjecati na postupno jačanje mišića koji imaju važnu funkciju u sprečavanju i ispravljanju deformacija, koje se mogu pojaviti zbog dugotrajnijeg sjedenja. Vježbanjem se bitno povećavaju funkcionalne aktivnosti čitavog dječjeg organizma, respiratornog i krvožilnog sustava. Polazak u školu je važan korak u razvoju društvenih odnosa gdje dijete ulazi u novu, složeniju sredinu i pokazuje potrebu da zadovolji kriterije svojih vršnjaka.Bavljenje športom u tom smislu pozitivno utječe, jer je dijete tako u društvu svojih vršnjaka.
Pubertet je vrijeme spolnog sazrijevanja pa roditelji moraju biti pažljivi. Djeca naglo rastu, pa tako dolazi i do povećanja mišića, a to uzrokuje nespretnost. Fizičke i funkcionalne promjene u organizmu koje se događaju tijekom puberteta, odražavaju se na sve faze djetetova života,a pogotovo na njegovo psihičko stanje. Reakcije su izražene povećanom uzbudljivošću, razdražljivošću i naglim promjenama raspoloženja. U djevojčica dolazi do pojave menarhe – prva menstruacija, koja bitno utječe na psihofizički i športski razvoj. U ovom razboblju, mladi počinju napornije trenirati ili jednostavno prestaju sa ozbiljnijem radom u športu.
U razdoblju mladenaštva-adolescencije (od 15. do 19. godine), glavna značajka je izbor vrste školskog usmjeravanja i školovanja za zanimanje. Istaknuta je uloga akceleracije, tj. ubrzanja tempa i povišene razine fizičkog razvoja. Funcionalne sposobnosti su na dosta visokoj razini. Srčani mišić postupno jača, smanjuje se frekvencija disanja. Konačna vrijednost vitalnog kapaciteta zavisi od raznih faktora: dobi, spola, stanja treniranosti, vrste športske aktivnosti, zdravlja... Emocionalni razvoj je jače izražen u obliku frustracija, buntovništva, razdražljivosti i slično. U športskom razvoju mladi tijekom tog razdoblja pokazuju svu snagu svog talenta i velike mogućnosti opterećenja. Nakon faze adolescencije dolazi faza rane zrelosti (od 20. do 30. godine) čije trajanje ovisi o športašu, vrsti športa i športskoj disciplini. Tako je za neke športaše 25. godina života završetak njihove karijere (plivanje, klizanje, gimnastika...), a za druge najbolja godina postizanja vrhunskih športskih rezultata (športke igre). Roditelj u toj fazi nije toliko potreban, više je kao životni savjetnik ili kao športski navijač.
Kao zaključak može se reći da roditelj u svojoj potpori mora voditi računa o dinamičnosti djetetova razvoja, kako bi lakše mogao pratiti djetetove uspjehe odnosno poraze. Svako dijete bi se trebalo baviti nekom športskom aktivnošću jer ona ga jača fizički i psihički.
“ IZBOR BILO KOJEG ŠPORTA, DOBAR JE IZBOR “
|
