|
sitna
|
 |
« Odgovor #46 : Ožujak 09, 2009, 11:17:58 » |
|
Normalno je plakati,i vikati,i općenito pokazivati emocije.Svi smo mi isti ispod kože.I neće djeci ništa biti ako nas vide uplakane.Mene je Sara tješila zadnji put kad mi je mali bio u bolnici,bila sam totalno,kako se kaže u pričama,ucviljena,fakat nemam drugi izraz za stanje u kojem sam bila.Grlila me i brisala mi suze,a ja sam mislila da će mi srce puknuti od tuge.I bilo joj je to normalno,nije se bojala mojih emocija.Tako da mislim kako djeca mogu podnijeti sve naše emocije,kao i mi njihove.Nusha,sad te pucaju hormoni,samo si daj oduška,znaš da će proći,sigurno ti je bilo tako i prvi put(meni je bilo još i gore prvi put).Nakon poroda i svega što sad prolazi tvoje tijelo i ti,zaslužila si podršku od svih,od muža,pa i maleni Fran shvaća da je sad sve malo drugačije,a stvari će se ubrzo opet posložiti,sve će biti super,vjeruj meni na riječ!Sve sam to prošla baš onda kad sam se i prijavila na ovaj forum,i upravo vi cure ste me utješile i "podigle".
|